Za 86 godina postojanja vukovarske Tvornice obuće Borovo proizvedene su tisuće različitih modela cipela koje su se prodavale širom svijeta, ali je samo nekoliko modela koji „imaju priču“.
Jedan od takvih su i žute čizme koje su u Vukovaru tijekom Domovinskog rata bile poznate i kao „zenge“. Uspomenu na te čizme, koje su ratne 1991. godine nosili vukovarski branitelji, probudila je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović koja se upravo u žutim „zengama“ pojavila u Koloni sjećanja 18. studenoga.
– Ne govorim nikada o odjeći, ali danas sam u spomen na hrvatske branitelje u čuvenim čizmama “zengama” koje su nosili pripadnici Zbora narodne garde. One su proizvedene u Borovu – rekla je Grabar-Kitarović tom prilikom u Vukovaru.
Već prvi pogled na čuvene „zenge“ pokazuje da je riječ o kvalitetnoj obući čiji marketinški potencijal nije ni izbliza iskorišten. Iz Borova nam objašnjavaju kako su s proizvodnjom žutih čizama započeli tijekom 1985. Prethodno su dobili narudžbu od strane američke tvrtke Royce Shoes, a bila je namijenjena nošenju u tamošnjim pustinjsko-planinskim područjima gdje vladaju ekstremno visoke temperature, dok noću temperatura zraka naglo pada. S obzirom na potrebnu tehnologiju, žuta se čizma proizvodila u pogonu Poly, koji je tijekom rata razrušen i više ne postoji.
Čizma nad čizmama
– Godišnje se za potrebe američkog kupca proizvodilo od 200 do 250 tisuća pari čizama. Sve je završavalo na tamošnjem tržištu tako da se ove čizme nisu mogle kupiti u našim maloprodajnim objektima. Riječ je o visoko kvalitetnoj čizmi koju su odlikovali kvalitetni materijali i činjenica da je bila vodonepropusna. Usto je bila i iznimno udobna – kaže nam asistentica u uredu uprave Borova Anica Panenić.
Prošle godine Borovo je proizvelo limitiranu seriju od samo 600 pari žutih čizama koje su bile identične onima koje su se proizvodile do početka Domovinskog rata. Prošlogodišnji model krasio je samo suhi žig vukovarskog Vodotornja. Zapisi iz Borova do kojih se može doći kažu kako su se za izradu „zengi“ koristili goveđi nubuk hidrofobirani, imale su dvije međupostave, a potplat je bio brizgan. Šavovi su nakon šivanja (iglom 10 i 43) s unutarnje strane premazivani neoprenskim ljepilom i bili su također nepropusni. Ugrađeni materijali u čizmi omogućavali su da se noga ne pregrijava danju, a ne pothlađuje noću. Takvi materijali omogućavali su da „žuta čizma“ bude iznimno kvalitetna, što su prepoznali i američki partneri koji su iz godine u godinu naručivali znatne količine.
S ratom s njenom kvalitetom iz prve ruke upoznali su se i vukovarski branitelji koji su „zenge“ nazivali „čizmama nad čizmama“. Prema riječima Ivana Hubaleka, koji je bio jedan od bivših članova uprave Borova, zadnje količine ovih čizama nisu isporučene naručiteljima zbog ratnih događanja. Dio proizvedenih čizama, kao i ostale obuće, ostao je u skladištima tvrtke, te su ih počeli nositi branitelji. Ubrzo su vukovarski branitelji, kako sami kažu, postali prepoznatljivi po krunicama u ruci i žutim „zengama“ na nogama.
– U skladištima Borova ostale su tisuće pari obuće, pa tako i „zengi“ koje su koristili i pripadnici ZNG-a. Te čizme su postale jedan od simbola ratnog Vukovara, a mnogima od tih branitelja upravo su one pomogle da lakše prebrode kišne i hladne dane. Poslije im je činjenica što su imali „zenge“ predstavljala veliki problem nakon zarobljavanja. Zbog tih čizama, po kojima su bili prepoznatljivi, doživjeli su dodatne torture. Svjedoče to i mnogi zatočenici srpskih logora koji su se u svojim kasnijim izjavama prisjetili ispitivanja i batinanja jer su na sebi imali „zenge“. Zbog toga su po logorima imali poseban tretman – kaže Hubalek.
Brojna su svjedočenja vukovarskih branitelja o svojim ratnim iskustvima, ali i suhim nogama nakon tri mjeseca provedenih u vodi, blatu i drugim uvjetima koje nosi slavonska jesen. O navedenom svjedoči i slučaj Ž. Ž. (“Plavi-0” koji je u svom svjedočenju rekao: “Cijelo vrijeme borbe u okruženju, te tri dana i tri noći proboja kroz redove neprijatelja, a tek u Vinkovcima sam shvatio da se ne sjećam kada sam zadnji put skinuo čizme. A noge su mi bile potpuno suhe!” To je “žuta čizma – čizma nad čizmama“, riječi su Ž.Ž.
Ostao u Borovu naselju
Jedan od onih koji je tako prošao i nekadašnji je glavni kreator tvornice Poly Ljuben Janičev, koji je preminuo prošle godine. Njegova kći Larisa Janičev Stojanović kaže kako je njezin otac bio jedna od ključnih osoba koje su omogućile da se „zenge“ uopće mogu proizvoditi u Borovu. To je bilo nadaleko poznato pa je nakon zarobljavanja 19. studenoga 1991. godine zbog toga u logoru Stajićevo preživio strašne torture. Nazivali su ga i „bugarskim ustašom“.
– Čizma je došla već gotova, dizajnirana, ali su nastali problemi u proizvodnji. Po pričama ljudi koji se sjećaju, a tako je i tata govorio, nije se mogla prilagoditi proizvodnji. Tata je odradio sve u kreatorskom smislu što se od njega zahtijevalo. Ostvario je sve pa tu čizmu nazivaju „njegovom“. Kažu, svi će ga pamtiti po „royceicama“ – prisjeća se Janičev Stojanović. Dodaje i kako njezin otac nikada nije otišao iz Borova naselja, pa ni onda kada su ga mnogi napuštali.
– Nikada se nije žalio pa ni kada je bilo najteže, kada je pao u zatočeništvo. Otac je bio u Civilnoj zaštiti i nije ostvario nikakvu mirovinu. Ni danas ne tražimo ništa, ali želim samo da se zna tko je osoba koja je omogućila da se „zenge“ proizvode u Vukovaru. Iskreno mi je žao što otac za života nije ispričao svoju priču kako bi ona ostala zapisana – kaže Janičev Stojanović.
Sve ovo govori koliko jaku i intenzivnu priču imaju žute čizme. Pojavljivanje predsjednice Grabar-Kitarović u njima u Koloni sjećanja značio je i oživljavanje legende. Odmah potom uslijedile su brojni upiti iz cijele Hrvatske, ali i svijeta.
– Pojavio se velik interes za te čizme tako da planiramo ponovno proizvoditi žute čizme. Imamo znanje, tehnologiju, a koliko vidimo – i tržište ih traži. Ovisno o trendovima, možda ćemo ih proizvoditi u još nekim bojama, ali će svakako jedna od njih biti i njihova izvorna žuta – rekla je Marija Rušnov, koja u Borovu radi kao stručni suradnik u marketingu.
Upravo bi žute čizme mogle biti i jedan od proizvodnih aduta tvornice Borovo na čijem je čelu od kraja rujna ove godine Gordana Odor. Podsjetila je kako Borovo radi modnu, ali i namjensku obuću, te da im stoga nije problem pokrenuti ponovno proizvodnju žutih čizmi. Kaže i kako je dolaskom na čelo Borova zatekla veliku i kompliciranu problematiku, ali i da će sa suradnicima i djelatnicima učiniti sve da tvrtka ne samo opstane nego i krene naprijed. Najavljuje i dodatno financijsko i operativno restrukturiranje tvrtke, s naglaskom na financijskom, a čemu su razlog dugovi iz prošlosti vezani za predstečajnu nagodbu. Dugovi iz prošlosti iznose oko 86 milijuna kuna, što iznimno opterećuje svakodnevni rad i proizvodnju.
– U ovome kratkom vremenu uspjeli smo neke stvari posložiti i napraviti iskorake nabolje pa vjerujem da ćemo uspjeti u našim planovima. U planu je širenje proizvodnje, nabavka nekih strojeva, uvođenje druge smjene u pogone, dodatno zapošljavanje, kao i povećanje plaća – rekla je Odor.
Uza sve probleme s kojima se suočavaju, sada im se javlja i problem nedostatka kvalificirane radne snage, pa tako s HZZ-om planiraju zapošljavanje 30 žena koje bi se obučavale kao šivačice. Razmišljaju i da predlože pokretanje barem jednog razreda obućarske struke u Tehničkoj školi Nikola Tesla u Vukovaru. Naime, od Domovinskoga rata u Vukovaru se više ne školuju obućarski radnici, tako da su oni nekadašnji u mirovini i više ne rade. Sada se pokušava pronaći način ponovnog osiguravanja kvalitetne i potrebne radne snage. Dodatni problem za upravu Borova činjenica je da i danas ne mogu do svojih poslovnih prostora u Srbiji i Republici Srpskoj. One u Makedoniji izgubili su sudskom presudom. O kolikom kapitalu se radi, govori podatak da u Republici Srpskoj ne mogu do 41 poslovnog prostora, a u Srbiji imaju 91 poslovni prostor koji pripada Borovu.
– Kada bismo mogli do tih prostora, Borovo ne bi trebao nikakve kreditne linije niti bilo kakvu pomoć države jer bismo imali dovoljno kapitala za razvoj proizvodnje. Mogli bismo prodati te prostore, iznajmiti ih ili pak napuniti našom robom i tako poslovati. Sve nam donosi profit osim ovoga sadašnjeg stanja na koje mi ne možemo utjecati, ali na koje upozoravamo – kaže Odor.
U Somboru posluje i nekadašnji pogon Borova koji se proglasio kao pravni sljednik Borova iako je tvrtka živa i aktivna. Sudovi sve to ne prepoznaju tako da ova trakavica s imovinom vukovarske tvrtke traje više od dva desetljeća. Nova uprava Borova planira nastaviti obnovu trgovina širom Hrvatske, koje trebale dobiti noviji i privlačniji izgled.
– Imamo niz poznatih borovskih brednova, poput startasica, Big blue, a vjerujemo da će i žute čizme ubrzo postati naš prepoznatljiv brend – istaknula je Odor.
Borovo danas zapošljava 630 radnika od kojih 400-tinjak radi u pogonima u Vukovaru. Godišnja proizvodnja cipela Borova iznosi do 400.000 pari koje prodaju u svojim prodavaonicama, ali i izvoze u Francusku, SAD… Borovo danas ima 84 prodavaonice u Hrvatskoj (prije rata ih je bilo više od 600 raširenih po cijeloj bivšoj državi) u kojima će se uskoro moći kupiti i žute čizme.
Očekujem žestoke komentare iz Dokumente ! Ovo ce teško pasti i Josipovicu.U Indexu konsternacija. Tako tako predsjednice nek puknu od muku.