Školjke s malo pašte za 80 kuna u konobi Dalmare bile su za prste polizati, a sudeći prema teku kolege fotoreportera, porcija telećih kotleta s pomfritom i povrćem na žaru, po istoj cijeni, nije bila ništa manje ukusna.
Ali, vratimo se školjkama, ipak smo na Brodarici gdje je školjkarstvo tradicija. Izvrsno pripravljene svježe kaparocule (vongole), rovanice (brbavice), Jakovljeve kapice i mušule bile su zaista slasne, a mladi vlasnik Boško Paškvalin, prije no što je otišao u mjesto po tek ulovljenu hobotnicu, ispričao nam je da je najteže prikupiti kaparocule jer su skrivene u pijesku.
– Obično ih vade ronioci s bocama, dugo se treba zadržati pod morem, ali ja imam dobavljača koji ih izranja na dah. Za 1 kg školjaka, on zaroni 60 puta – tvrdi Paškvalin kojemu je desna ruka u restoranu brat Grgo.
Turisti su, kaže on, pomalo nepovjerljivi prema novim okusima, ali kada jednom probaju naše školjke, dolaze opet i iznova ih naručuju. Međutim, glavni gosti u Dalmaru su Šibenčani, čak i Splićani i Zadrani. Za to je zaslužna usmena predaja, dobar glas koji su stekli u protekle tri godine, koliko Paškvalin vodi restoran. Na magistrali su i lako ih je pronaći.
Pa neka roni, ionako nema što raditi cijelu godinu