Psi su vrlo aktivna bića koja imaju prirodnu potrebu za kretanjem i fizičkom aktivnošću. Bez obzira na pasminu, svi psi trebaju svakodnevne aktivnosti da bi održali svoje tijelo i um zdravim. Aktivnosti poput trčanja, igre, šetnje i mentalnih izazova ne samo da pomažu u održavanju tjelesne kondicije već i jačaju vezu između psa i njegova vlasnika. Svakodnevne šetnje bitne su za sve pse, ali postoje neke pasmine koje se možda nikada neće umoriti, piše Mirror.
Jedan od najvećih zadataka kada uzmete psa, osobito štene, jest uspostavljanje jasne rutine koja će često uključivati brzu jutarnju šetnju, veću šetnju navečer i puno maženja. Međutim, svaki pas i njegovi zahtjevi su drukčiji. Određene pasmine zahtijevaju mnogo jače razine fizičke i mentalne stimulacije od drugih i riskiraju razvoj destruktivnog ponašanja ako se one ne zadovolje. Suprotno uvriježenom mišljenju, to nije uvijek povezano s veličinom jer postoje neki mali psi koje njihove nožice neće spriječiti da uživaju u beskrajnim šetnjama.
"Mlade pse moguće je šetati nakon što prođu osnovno cijepljenje, ali treba paziti da ih ne opterećujete pretjerano, osobito pse većih pasmina. Kako psi stare, tako se njihove potrebe za tjelovježbom polako smanjuju. Mnogi stariji psi, osobito oni s poremećajima kretanja kao što je artritis, uživaju u polaganoj šetnji s puno mentalne stimulacije", rekla je veterinarka dr. Anna Foreman. Objasnila je da su česte, ali kratke šetnje vrlo korisne za pse s artritisom jer im pomažu u pokretu zglobova.
"Konsenzus je da bi svi psi trebali redovito vježbati da bi ostali zdravi i psihički i fizički", objasnila je. Kada je riječ o "radnim pasminama" kao što su koker španijeli, engleski springer španijeli, granični koliji i radni labradori, tada će im trebati više vježbe i mentalne stimulacije zbog aktivnog mozga, rekla je veterinarka. Manje pasmine, uključujući Jack Russell terijere i malog engleskog hrta, također su vrlo aktivne, kao i psi koji se tradicionalno koriste za lov, poput ptičara i vajmarskog ptičara.
"Kada uzimate vrlo aktivnu pasminu psa ili bilo kojeg psa za kojeg se zna da je vrlo aktivan, tada to mora biti prava odluka i za vlasnika i za psa. Aktivne pasmine težak su posao i mogu zahtijevati više od redovitih šetnji. Trčanje, plivanje i agilnost često su potrebni za održavanje njihova fizičkog zdravlja, a trening i igra ključni su za održavanje njihovog mozga aktivnim", objasnila je dr. Foreman.
Upozorila je i da nedostatak tjelovježbe i/ili mentalne stimulacije može dovesti do dosade koja se može manifestirati u destruktivnom, tjeskobnom ili agresivnom ponašanju. "To također može dovesti do povećanja tjelesne mase, što samo po sebi predstavlja medicinski problem za pse jer povećava rizik kod anestezije te povećava vjerojatnost pojave stanja kao što je artritis. Sve u svemu, to značajno utječe na kvalitetu života psa", zaključila je.
