Kad se kaže anoreksija, obično se zamisli slika tanke, nesretne mlade djevojke. Ali jedna od četiri osobe s ovim poremećajem je muškarac. Razlozi za mušku anoreksiju slični su kao i kod žena, ali čini se da se ona toliko ne prepoznaje. Čak i liječnici povezuju anoreksiju sa ženama pa je često ne prepoznaju kod muškaraca. Dvadesetpetogodišnji Liam tipičan je primjer emocionalno nestabilnoga mladog čovjeka koji je postao opasno bolestan zbog anoreksije. Njegov se problem razvijao polako, nakon što je prekinuo s djevojkom.
- Kad je djevojka imala spontani pobačaj, oboje smo bili slomljeni. Uskoro smo se oko svega svađali i onda prekinuli, kaže. Tada se Liamu učinilo da je jedina stvar koju može kontrolirati u životu prehrana. Zato je počeo brojiti svaku kaloriju koja je prešla njegova usta.
- Ujutro bih se prvo izvagao, a vagao sam se i prije spavanja, gol i odjeven. Non-stop sam bio na vagi i paničario oko svakog grama koji sam dobio, objašnjava Liam, te kaže da je počeo jesti minimalno.
Uskoro je postao tako tanak da su mu prijatelji govorili kako izgleda kao da mu je potrebna dobra porcija kebaba. Djevojke ga više uopće nisu gledale, osim kad su se čudile kako je mršav.
Nakon dvije duge teške godine, Liamovo tijelo toliko je oslabjelo da se u veljači 2009. onesvijestio. Tada se dobro pogledao u ogledao i uvidio da izgleda kao kostur.
- Nisam želio umrijeti. Stoga sam se fotografirao i obećao sebi da ću se promijeniti. Uz pomoć liječnika i roditelja ponovno sam počeo jesti - kaže Liam. On je jedan od sretnika jer je tražio i dobio pomoć, a ima mnogo onih koji boluju od anoreksije, a da se to i ne zna.
Muška anoreksija najčešće se javlja u dobi od 14 do 25 godina, zbog stresa, brige o novcu, poslu ili emocionalnoj vezi.
Ashley (20) je sanjao o karijeri nogometaša. Trenirao je triput tjedno, a dvaput tjedno imao utakmice. Pazio je na prehranu kako bi ostao u top-formi. Međutim, to je ubrzo preraslo u bolest i počeo je izbjegavati obroke, a još više trenirati.
Kad se u lipnju 2006. ozlijedio, više nije mogao igrati nogomet, ali se nije mogao vratiti normalnoj prehrani. Izbjegavao je obroke, a roditeljima tvrdio da je već jeo. Smatrao je da nije zaslužio jesti s obzirom na to da više ne vježba. Dok su se njegovi prijatelji zabavljali s djevojkama i uživali u mladosti, on je brojio kalorije. Kaže da nije imao libido. Sve to vrijeme nije se smatrao anoreksičnim, nego samo neurednim u prehrani. Na kraju je ipak priznao da ima problem i obećao majci da će se promijeniti.
Sad, kad se ponešto udebljao, ponekad mu se sve čini lako. Normalno pojede jelo i opusti se. Ali ponekad se vrati starim navikama nejedenja jer smatra da jelo mora zaslužiti. Kaže da treba prihvatiti novu pozitivnu tvrdnju da je hrana potreba, a ne zasluga. Liam i Ashley odlučili su ispričati svoju priču kako bi pomogli drugim muškarcima koji pate u tišini.
I Liam se udebljao i opet ima hrabrosti razgovarati s djevojkama.
http://www.youtube.com/watch?v=MKl56BIFYbQ