D ugoreška obitelj Belavić prvog dana rujna, dakle sutra, ima razloga za slavlje – prošla je godina dana otkako su preuzeli restoran Prva postaja u gradu na Mrežnici i od tada do danas, može se reći, plove ugostiteljskim vodama u petoj brzini! Restoran će vas već pri dolasku oduševiti lokacijom: smješten je na uzbrdici iznad grada i rijeke, na ruti izletišta Vinica, pa na terasi restorana možete uživati u pogledu na grad i rijeku Mrežnicu, pitoreskna okolna brda s raštrkanim naseljima; u koje god da godišnje doba dođete, pogled ima svoju priču. A ima je svakako i restoran, koji je u ovih godinu dana otkada ga vodi obitelj Belavić postao mjesto uživanja u ambijentu i hrani brojnih gostiju iz njihova kraja, ali i iz Zagreba, Osijeka i drugih gradova te stranaca koji se zateknu tu na putu kroz grad.
Privukle su ih odlične recenzije koje su restoranu dali gosti, koji ističu ukusnu hranu, svježe namirnice, ljubazno osoblje, ugodan ambijent i odličnu lokaciju! Ponuditi sve to bio je cilj obitelji Belavić i na početku ove poduzetničke priče kada su restoran preuzeli od prethodnog vlasnika Janka Matuzića, napravili životnu prekretnicu i upustili se u izazove koje nosi ugostiteljska branša. Barem dio izazova koji ih čeka znao je Josip Belavić, Dugorešanima poznat kao kuhar Joja, koji je 25 godina bio kuhar u tuđim restoranima, pa je znao izazove koje nosi taj dio posla. Sada je, pak, šef kuhinje vlastitog restorana, a u poslu mu je desna ruka mlađi sin Lovro, koji je upravo završio za kuhara, obožava taj posao – i kuhanje i aranžiranje tanjura, a dokaz su tome i nagrade tijekom školovanja na natjecanjima, tako da već sada sam vodi svoju smjenu. On unosi i brojne svježe ideje u formiranju menija. Supruga Sandra, koja je direktorica poduzeća, zadužena je za nabave, vođenje dokumentacije, uređenje interijera, ali i svih ostalih poslova u kojima tijekom dana treba uskočiti i pomoći: od restorana do poslovanja vezanog uz izdavanje soba iznad restorana. Tu je i stariji sin Filip, koji je šef sale i bez kojeg organizacija restorana i nabava ne bi štimali.
– Nije bilo lako na početku, suprug je iz ugostiteljstva, ja nisam iz svijeta ‘papirologije’ tako da smo se morali uskladiti, što nije uvijek bilo lako. U sjećanju mi je ostao događaj već iz prvog tjedna rada kada me suprug poslao da kupim povrće; donijela sam po tri kilograma paradajza, krastavaca, paprike, a on me pogledao i začuđeno pitao jesam li to kupila za ručak kod kuće ili za što? Zbunjeno sam rekla: ‘Pa to sam kupila za restoran!’ Svi su se počeli smijati uz objašnjenje da se za restoran namirnice kupuju u kašetama. Danas sam itekako toga svjesna jer nam nekoliko puta tjedno dolazi kombi s dostavom svježih namirnica za restoran: od povrća do mesa i ribe iz ribarnice – prisjeća sa Sandra Belavić. U tih su se godinu dana rasporedili, posložili, uskladili, priča nam Sandra, te riješili i situaciju s osobljem.
Suprug Josip, dodaje, vrlo je kritičan i svaki tanjur prije izlaska pogleda kako bi sve bilo u redu, a i svi su posvećeni tome da daju sve od sebe da sve bude najbolje što može biti. Sada su ekipirali svoj tim s deset zaposlenih osoba koji radi cijelu godinu. – Kada smo krenuli lanjskog rujna, bivši nam je vlasnik rekao da ćemo se moći polako uhodavati jer obično nema puno gostiju pred jesen, ali mi
smo već taj mjesec, kako se kaže, ‘poginuli’. Kao da se u tom danu kada smo preuzeli restoran dogodio preokret: u jednom danu bilo je puno ljudi, puno stranaca je dolazilo, Karlovčana, Zagrepčana, neočekivano puno ljudi. Mislili smo da ćemo imati mali obiteljski restoran i nismo očekivali takav promet, koji traje od prvoga dana do danas, tijekom cijele godine. Tu smo se morali najviše presložiti, bolje organizirati, pojačati broj osoblja, uskladiti svoj cilj da radimo svakog dana u tjednu, dakle cijelu godinu, ali da svi
imaju slobodne dane jer želimo da svi budu zadovoljni, i gosti i zaposlenici – priča nam Sandra.
Dodaje da je kolovoz bio fantastičan; imali su jako puno turista, puno stranaca i jako puno Zagrepčana, kojima se lokacija jako sviđa, a ističu i da su cijene pristupačne svima. Budući da nisu usputna lokacija, već da se k njima dolazi ciljano, to je svakako dokaz dobrog rada.
– Kad je riječ o desertima, palačinke s raznim dodacima najveći su nam hit, ali ubacimo, posebno vikendom, i neki kolač. Imamo slastičarnicu koja nam radi slastice, a vikendom uskočim i ja pa nešto složim. Od ostalih jela ide doista sve, ali među najpopularnijim je naša plata za dvije osobe po cijeni od 35 eura. Na njoj gost ima sve: od mesa do povrća i krumpira, a najesti se mogu i tri osobe. Te se plate puno naručuju i za van, posebno vikendom, a naručuju se i u cateringu, kao i ostala jela, posebno teletina i janjetina, koje imamo u ponudi. Ljeti su popularne riblje plate, lignje, a hit su i rebarca Prva postaja – to su BBQ rebarca duga po metar i zanimljiva
gostima. Zanimljiva je i tjestenina, čije razne verzije osmišljava sin Lovro, ali i sve verzije pizza, koje također imamo u ponudi – doznajemo od Belavića. Popularni su im i svakodnevni gableci koje nude od otvaranja; svakoga dana imaju četiri, pet vrsta jela
u ponudi, a ljubitelji fileka već znaju da je njihov dan – četvrtak.
– Na dan pripremimo i prodamo od 120 do 150 gableca, jako su popularna sva variva: od kaše do fileka. Imamo tu i podosta dostava, ali i goste u restoranu koji dolaze s posudama po nekoliko porcija fileka – priča nam Sandra. Imaju i sezonske menije, uvode neke novine koje nastaju na tragu tradicionalne kuhinje, koju preferira šef kuhinje Josip, te modernijih gastro rješenja, kojima je skloniji mlađi šef Lovro. Jesen pred njima bit će, sudeći po rezervacijama, također turbulentna. I lani su u isto vrijeme imali organizacije brojnih rođendana, a ovog će listopada kod njih 18. rođendan djeteta proslaviti i jedna obitelj iz Zagreba – bili su prvi put
na ručku i sve im se dopalo, posebno mir, ugođaj, pa su za organizaciju rođendana izabrali Prvu postaju.
– To su nam uvijek jako lijepe priče i druženja. U srpnju je jedna gospođa iz Kutine kod nas slavila 70. rođendan, a pronašla nas je slučajno, nakon izleta na Vinicu, kada je rezervirala termin. I došlo je njih 50-ak, pun autobus, mi smo im organizirali i muziku i bilo je sjajno. Ta je gospođa toliko topline ostavila ovdje da je to nešto nevjerojatno. Mi smo joj dali i poklon kao domaćini. To ju je sve ganulo do suza, a onda i nas, i to su trenuci koji se pamte, koji su nam velik poticaj, i koji nas vesele i tjeraju naprijed unatoč izazovima – govori nam Sandra Belavić. Josipa smo iz kuhinje jedva izvukli na nekoliko minuta jer vrijeme ručkova se bliži, gableci su već naručeni za van, posla je puno.
– I znao sam što nas čeka i nisam. Odnosno, nismo slutili da ćemo od početka imati jako dobru popunjenost i onda se svemu tome trebalo prilagoditi; gost koji je došao ne smije to osjetiti, on očekuje vrhunsku gastro priču zbog koje je došao. I tu su nam bili najveći izazovi: popuniti ekipu, postati uigrani, da svi znaju što, kada, kako moraju odraditi. Sada smo u toj fazi, ali činjenica je da ne bih uspio da nije moje obitelji, nikako! Bez njih kao baze tima ne bi bilo ničega, s obitelji sve ima smisla – dodaje Josip Belavić.
Otvori KEKS Pay
