ZAGREB - Velikan hrvatske kinematografije Branko Bauer preminuo je jučer u Zagrebu u 82. godini života. Redatelj koji je u hrvatskome filmu puno puta bio prvi, rođen je 1922. godine u Dubrovniku, a umro je u zagrebačkoj bolnici na Jordanovcu nakon duge i teške bolesti.
Nemoguće je njegov odlazak ne povezati s nedavno preminulim Billyem Wilderom. Oba filmska velikana nadasve su cijenili dobru priču i obojica su unosili nove elmente u sredine u kojima su radili. Dok je Austrijanac Wilder u Hollywood unosio europski duh, dotle je Bauer u hrvatski film donosio hollywoodsku atmosferu. Tako je urbanizirao ratne filmove ("Ne okreći se, sine"), snimio prvu melodramu ("Samo ljudi"), kinematografiju odmaknuo od velikih tema prema malome čovjeku ("Martin u oblacima") i bio jedan od prvih koji se upustio u privatnu produkciju ("Četvrti suputnik").
Poseban su segment njegove filmografije zacijelo dječji filmovi, kojima je započeo karijeru redatelja dugometražnih igranih filmova. Snimivši 1953. "Sinjeg galeba" i "Milione na otoku" započeo je žanr hrvatskih dječjih filmova, a djeci se vratio i pri kraju karijere snimivši tri filma s djecom u glavnim ulogama ("Zimovanje u Jakobsfeldu", "Salaš u Malom ritu" i "Boško Buha").
Filmovima "Licem u lice" i "Zimovanje u Jakobsfeldu" osvajao je Zlatnu arenu za režiju na festivalu u Puli, a osvojio je i nekoliko srebrenih i brončanih arena. Dobitnik je Nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo, a na Motovunskom festivalu 1999. obilježeno je 50 godina njegova djelovanja na filmu.
Iako je Bauer dulje vrijeme bio filmski neaktivan - "Boška Buhu", svoj posljednji film, snimio je 1978. - njegov odlazak donosi veliku tugu u hrvatsku kinematografiju, koja je ostala bez jednog od svojih najpoštovanijih autora.
Josip Jurčić