Foto: Screenshot
Film “Sound of Metal” po mnogočemu se treba naći u (ovogodišnjim) filmskim lektirama svih ljubitelja sedme umjetnosti. Priča s jednostavnom premisom – glazbenik koji nenadano, doslovce preko noći gubi sluh – savršeno se sistematično, jasno, i da ni u jednom trenutku redatelj ne gubi kontrolu nad kormilom, grana u kompleksnu storiju o potisnutom gnjevu i (ne)prihvaćanju događaja koje je život servirao pred njega.
Ruben, čiji je lik maestralno utjelovio Riz Ahmed, bubnjar je koji nastupa zajedno sa svojom djevojkom i pjevačicom Lou. Njihova je ljubav, unatoč vlastitim autodestrukcijama (on je bivši ovisnik, a njezini ožiljci od samoozljeđivanja svjedoče o unutarnjim demonima s kojima se borila), nježna i važna. No ne važna u smislu da ne mogu jedno bez drugoga, nego baš suprotno. Važna je u smislu da pokazuje kako katkad čovjek voli bolje i ljepše kada napravi odmak od svega, ma kako taj prvi korak u odmicanju bilo bolno i teško napraviti. Ruben tako teška i napukla srca pristaje otići na rehabilitaciju za gluhonijeme osobe. U grupi u koju je došao teško se snalazi. Naime, svi tamo prisutni potpuno prihvaćaju činjenicu da nemaju oduvijek ili su tijekom života izgubili sluh. Nitko od njih svoju gluhoću ne smatra hendikepom. Iako se s vremenom čini kako Ruben, učeći jezik gluhonijemih i postajući na taj način dio „ekipe“, polako prihvaća činjenicu da više ništa neće biti kao prije, on ne odustaje od operacije, odnosno ugradnje umjetnih pužnica. No čak ni nakon operacije, za koju je morao prodati sve što je imao, Ruben ne pronalazi mir i sreću za kojima toliko čezne. Jer, zvukovi koje on, kao osoba kojoj su zvukovi život, čuje nakon operacije ni po čemu nisu slični zvukovima kojih se sjeća; sada su oni postali bolna kakofonija. Je li onda bolje živjeti s velikim gubitkom ili se pošto-poto hvatati za atavizme života koji više ne postoji, pitanje je čiji je odgovor u ovome filmu iznesen emotivno itekako raskošno.
Zanimljivo je i to što je upravo heavy metal odabran kao glazbeni pravac u kojem Ruben stvara i koji na kraju i živi. Naime, pokazalo se to kao dobar potez kojim je svakako povećan i poboljšan kontrast na više tematskih razina: onaj osjetilni, između buke i tišine (jer, heavy metal je gotovo nemoguće slušati na malo decibela), ali i onaj psihološki, između srdžbe i spokoja u kojima će se Ruben naći.
„Sound of Metal“ nominiran je za zlatni kipić u šest kategorija. Osim „velikih“ nominacija – za najboljeg glavnog glumca i za najbolji film – poprilično je jasno zašto mu se smiješi i nagrada za najbolje miksanje zvuka. Film kojem je zvuk lajtmotiv sjajno je iskoristio upravo zvuk u tehničkom smislu zahvaljujući kojem je stvorio sinesteziju u kojoj se gotovo opipljivo i vidljivo može osjetiti kako izgleda i kako se osjeća zvuk, ali još više tišina.
Drama, SAD, 120 min
Režija: Darius Marder
Glumci: Riz Ahmed, Olivia Cooke