U panteonu rock velikana, ime Toma Fogertyja često je tek fusnota, zaboravljeni stariji brat čija je karijera ostala zarobljena u sjeni mlađeg, karizmatičnijeg i, prema mnogima, talentiranijeg Johna Fogertyja. No, priča o Tomu, rođenom 9. studenog 1941. u Berkeleyu, ključna je za razumijevanje uspona i bolnog pada jednog od najvećih američkih bendova. Njegova postojana ritam gitara bila je sidro močvarnog zvuka Creedence Clearwater Revivala, a njegova je sudbina postala gorka lekcija o tome kako obiteljske veze i kreativno rivalstvo mogu stvoriti legendu, a zatim je brutalno uništiti. Prije nego što je John postao neprikosnoveni vođa, upravo je Tom bio taj koji je vodio bend, pjevao i sanjao o zvijezdama, ne sluteći da će ga put do njih koštati odnosa s bratom i na kraju ga ostaviti s osjećajem duboke nepravde.
Sve je počelo u kalifornijskom predgrađu El Cerrito. Kao tinejdžer, Tom je bio zanesen rock 'n' rollom te je osnovao bend Spider Webb and the Insects, koji je 1959. čak potpisao ugovor s diskografskom kućom Del-Fi Records, istom onom koja je proslavila Richieja Valensa. Iako su snimili pjesmu, ona nikada nije objavljena, a bend se raspao. U međuvremenu, njegov tri i pol godine mlađi brat John imao je vlastiti instrumentalni trio, The Blue Velvets, u kojem su svirali i budući članovi CCR-a, bubnjar Doug Clifford i pijanist Stu Cook. Kada je Tom zatrebao nove glazbenike, pronašao ih je u vlastitoj obitelji. Pridružio se The Blue Velvetsima te je, kao najstariji i najiskusniji član te jedini pjevač, prirodno preuzeo ulogu frontmena.
Pod Tomovim vodstvom, The Blue Velvetsi su gradili reputaciju na lokalnoj sceni svirajući na sajmovima i plesnjacima, dok su braća zajedno pisala pjesme. Nakon što su na televiziji vidjeli dokumentarac o lokalnoj jazz etiketi Fantasy Records, koja je imala nacionalni hit, odnijeli su im svoje demo snimke. Vlasnici, braća Weiss, uvidjeli su priliku za proboj u rock glazbu i potpisali su ugovor s bendom, ali uz jedan uvjet – morali su promijeniti ime. Prvo su postali The Visions, no vlasnik im je ubrzo samoinicijativno promijenio ime u The Golliwogs, smatrajući da zvuči više britanski, što je u to doba bilo popularno. Kako bi pojačali bizarni dojam, nosili su usklađene košulje, prsluke i čupave bijele perike. U tom periodu, Tom i John ravnopravno su dijelili vokalne i autorske dužnosti.
Ključni preokret dogodio se sredinom šezdesetih. Cook je prešao s klavira na bas gitaru, a John je otkrio svoj moćan, sirov vokal i postupno je od starijeg brata preuzeo ulogu glavnog pjevača. Kada je Saul Zaentz kupio Fantasy Records 1967. godine, inzistirao je na novom imenu koje bi bolje odgovaralo rastućoj kontrakulturi San Francisca. Bend se na kraju odlučio za Creedence Clearwater Revival – ime koje je kombiniralo ime Tomovog prijatelja (Credence), slogan iz reklame za pivo (Clear Water) i riječ koja je simbolizirala njihovu novu posvećenost (Revival). S novim imenom stigla je i nova, čelična hijerarhija: John je postao apsolutni lider, glavni autor, pjevač i gitarist, dok je Tom gurnut u pozadinu kao ritam gitarist.
Između 1968. i 1970. godine, Creedence Clearwater Revival postao je najveći bend u Americi. U nevjerojatno plodnom razdoblju izdali su šest albuma i nizali hitove koji su definirali eru: "Proud Mary", "Bad Moon Rising", "Fortunate Son", "Green River". Njihova glazba, koju su kritičari prozvali "swamp rock", dočaravala je duh američkog Juga, iako članovi benda nikada nisu bili u Louisiani. Dok je John slavljen kao glazbeni genij i jedan od najvažnijih tekstopisaca svoje generacije, Tomova je frustracija rasla. Njegov jedini autorski doprinos na CCR albumima bila je pjesma "Walk on the Water", napisana s Johnom još u danima Golliwogsa. Osjećao se marginalizirano i kreativno sputano, a tinjajuće bratske tenzije uskoro su eksplodirale.
Prema riječima Douga Clifforda, Tom je očekivao da će mu John, nakon što postignu uspjeh, dopustiti da otpjeva poneku pjesmu. "Tom je imao sjajan glas, sličan Ritchieju Valensu. Ali John mu to nije dopustio, bojao se da ne bismo imali hit s njim. Nije želio da Tom uspije", ispričao je Clifford. John je, s druge strane, imao znatno grublje objašnjenje. "Najbolje što mogu reći jest da je Tom bio stariji brat, a mlađi je imao puno više talenta, stoga je bio ljubomoran", izjavio je bez dlake na jeziku. U siječnju 1971., iscrpljen sukobima i osjećajem da je izguran, Tom Fogerty napustio je bend. CCR je kao trio snimio još samo jedan, neuspješan album, "Mardi Gras", prije nego što se raspao 1972. godine.
Tom je započeo solo karijeru koja nikada nije dosegla slavu CCR-a. Iako su se svi originalni članovi okupili na njegovom vjenčanju 1980. i odsvirali nekoliko pjesama, rane između braće nikada nisu zacijelile. Tragedija je kulminirala osamdesetih. Nakon operacije leđa, Tom je primio transfuziju krvi zaraženu HIV-om, što je u to vrijeme bila česta pojava zbog neprovjerenih donacija. Njegovo zdravlje se pogoršavalo, a preminuo je od tuberkuloze kao posljedice AIDS-a 6. rujna 1990. u 48. godini.
Sukob je bio toliko dubok da je, prema Johnovim riječima, Tom u posljednjim godinama života stao na stranu Saula Zaentza, vlasnika Fantasy Recordsa s kojim se John desetljećima sudski sporio oko autorskih prava. Kada je CCR 1993. primljen u Rock and Roll Hall of Fame, Tomova udovica donijela je njegovu urnu na ceremoniju. U konačnom, gorkom činu, John je odbio svirati sa svojim bivšim kolegama iz benda, zapečativši tako jednu od najtužnijih priča o bratskom rivalstvu u povijesti glazbe.
Otvori KEKS Pay
