Nova 2026. godina počinje tužno. U petak 2. siječnja stigla je vijest o smrti književnika, prevoditelja i znanstvenika Tomislava Sabljaka. Bio je on institucija zagrebačkog i hrvatskog kulturnog života. I institucija Večernjeg lista, redakcije u kojoj je na svojim književnim počecima pisao za rubriku kulture i u okrilju koje je osnovao i vodio Natječaj za kratku priču Večernjeg lista, te bio njezin selektor do zadnjeg dana. Doslovno dva tjedna prije smrti, iz bolničkog kreveta, sudjelovao je u izboru aktualnih pobjednika.
Rođen je u Zagrebu 15. veljače 1934., bio je suvremenik krugovaša i razlogovaca, čovjek kojeg je u svoj dom često pozivao Miroslav Krleža, ali njegov književni opus opire se jednostavnim definicijama. Pisao je pjesme, prozu, s naglaskom na kratke priče, kritike, eseje, feljtone. Bio je sjajan poznavatelj kazališta i hrvatskog glumišta, a pisao je radio i TV drame, kao i filmske scenarije. Književna javnost poznaje ga još od 1955. godine kada mu je objavljena prva zbirka pjesama "Nemiri tijela" iz 1955., koja je objavljena u svega dvjesto primjeraka. Slijedile su zbirke "Situacije", "Krvavo prijestolje", "Boljima od nas", te zbirke priča: "Pas ispod kože","Jesen našeg nezadovoljstva", "Jarčevo oko". U svemu tome, kao i u zbirkama eseja i kritika, jasno se čitao njegov prepoznatljiv stil; volio je neobičan humor, ironiju, satiru, a nije prezao ni od groteske i bizarnih tema. No, čak i oni koji nisu čitali njegove pjesme i prozu susreli su se s jedinstvenim izdanjem koje je nazvao jednostavno "Rječnik hrvatskoga žargona" i na kojem je radio godinama, dopunjujući svako novo izdanje, ističući uvijek iznova kako je jezik živ organizam, koji se stalno mijenja i napreduje i koji znanstvenici i jezikoslovci moraju pratiti. No, njegov je "Rječnik hrvatskoga žargona", kao i "Rječnik šatrovačkog govora" bio i dokaz toga koliko je volio tzv. jezik ulice i koliko se njime kao stilskom figurom služio u svojim pričama.
A kratka priča Večernjeg lista bila je njegov životni pothvat, natječaj bez kojeg je nemoguće istraživati povijest hrvatske književnosti. Ta je Sabljakova i Večernjakova povijest započela sada već davne 1964. godine. Nitko od književnika u bivšoj državi tada nije pisao kratke priče, ne u formi koju su Amerikanci nazvali "kratkom pričom", podrazumijevajući da je to literarna forma koja mora biti škrta na riječima, ali bogata sadržajem i značenjem, napisana u formi da stane na jednu stranicu novina. Oko rubrike kulture u redakciji su se okupili mnogobrojni tada mladi književnici, od kojih je među najaktivnijima bio upravo Tomislav Sabljak. Prevodili su i objavljivali strane kratke priče, naravno počevši od Hemingwaya. Iz tih se prijevoda, koje su čitatelji Večernjeg lista odlično prihvatili, rodila ideja o pokretanju natječaja. Prihvatili su je tadašnji urednik kulture Danko Oblak i tadašnja glavna urednica Večernjeg lista Vera Vrcić. Sve nakon toga je povijest, jer kratka priča i natječaj za najbolje radove nikada nisu nestali iz Večernjaka, a sve do jučer na čelu im je bio čovjek koji ne samo da je znao sve o kratkim pričama već i čovjek bez čije posvećenosti vjerojatno ne bi bilo pola objavljenih priča, jer posve je svakidašnji događaj bio sresti na zagrebačkim ulicama Ivanu Bodrožić ili akademika Pavla Pavličića, koji uz uobičajene pozdrave i novosti kažu: "Baš me jučer zvao Sabljak s pitanjem imam li novu kratku priču za Večernjak." A za kratku priču lobirao je Sabljak i kod samog Miroslava Krleže. Bard hrvatske književnosti pomno je pratio Natječaj za kratku priču Večernjeg lista, izuzetno se interesirao za radove svojih kolega, a ponekad još pomnije analizirao priče nekih novih "klinaca", ali na kraju ipak nije napisao svoju kratku priču. U svoju je obranu rekao da je on ipak "autor epskih formi". Nakon smrti drugog velikana hrvatske književnosti Ranka Marinkovića, koji je godinama bio predsjednik žirija kratke priče, upravo je Tomislav Sabljak predložio da Natječaj ubuduće nosi njegovo ime, što je prihvatila redakcija Večernjeg lista, kao i obitelj velikog književnika.
O toj nevjerojatnoj suradnji svjedoče i riječi glavnog urednika Večernjeg lista Dražena Klarića:
– Suradnja s gospodinom Sabljakom bila je jedna od najdugovječnijih i najplodonosnijih suradnji koje je Večernji list imao u svojoj povijesti. Sabljak je bio neizostavni dio kratke priče od njezina početka, i tako punih 60 godina. Večernji list, književnost, a pogotovo kratka priča, izgubili su svog kroničara, selektora i čovjeka koji je otvorio vrata generacijama i generacijama književnika.
Ta suradnja iza sebe je ostavila i četiri knjige u kojima su ukoričene kratke priče Večernjeg lista, a prve tri uredio je upravo Sabljak. Prva antologija objavljena je 1994., deset godina kasnije, 2004. godine slijedila ju je antologija ženske kratke priče "Svaka priča na svoj način", a godine 2015., nakon što je svečano proslavljeno pola stoljeća postojanja kratke priče, izašla je antologija "50 godina 50 priča", za koju je Tomislav Sabljak izabrao 50 priča koje na najbolji način pokazuju razvoj i rast ovog natječaja i samog žanra. Ta je knjiga posebno značajna i za sve koji se znanstveno bave hrvatskom književnošću, jer u njoj je objavljena i cjelokupna bibliografija prvih 50 godina natječaja, kao i imena svih dobitnika nagrada, ali i imena članova žirija koji su o njima odlučivali. Knjiga "60 godina 60 priča: Pobjedničke kratke priče Večernjeg lista 1964. – 2024." antologija je koju je Večernji list objavio u povodu 60. godišnjice objave prve kratke priče u tom listu, priredio ju je, a promocija je održana početkom 2025.
Otvori KEKS Pay
