S velikom sam tugom primio vijest da nas je napustio dr. Tomislav Sabljak, jedan od ljudi koji su cijeli svoj život bili u, s i za književnost. Od 1950-ih godina i časopisa Krugovi, kao suputnik i sudrug Šoljana, Slamniga i drugih, Sabljak se javlja kao književni kritičar, prevoditelj s engleskoga jezika, znanstvenik, vrstan komentator te neumorni zagovornik kratke priče.
Sabljak je utemeljio natječaj Večernjeg lista za kratku priču, koji je neumorno vodio sve ove godine — više od šezdeset. Samo taj posao, iščitavanja, biranja i žiriranja tisuća kratkih priča, od onih antologijskih do onih za zaborav, posao je za cijeli životni vijek.
Družio se Sabljak s Audenom i drugim velikanima svjetske književnosti koje je prevodio na hrvatski još 1960-ih godina.
Sjedenja u legendarnoj kavani Hotela Palace, sve do zagrebačkog potresa 2020., bila su dio njegove svakodnevice. Tamo smo se i nalazili, ondje je s puno žara pripovijedao svoje anegdote, smišljao projekte i a tamo smo uglavili i objavljivanje dvotomne knjige Svjetionik na otoku, u kojoj, s jedne strane, pripovijeda i neke od anegdota koje već znamo, oživljava vrijeme legendarnog Telegrama i „kuće pisaca“ na Trešnjevci, ali i zagrebačke večeri sa Spenderom i Audenom, kao i nezaobilazne razgovore s Miroslavom Krležom, a druge donosi antologiju pjesnika iz Velike Britanije od T.S Elitoa do njegovih nasljednika, antologiju koja je nezaobilazan uvid u britansku poeziju dvadesetog stoljeća.
Odlazak Tomislava Sabljaka odlazak je književnog kroničara, kulturtregera i osobe neiscrpne životne energije. Na posljednjem žiriranju za prošlogodišnju nagradu Večernjeg lista bio je s nama, iako iz bolnice, jer smo se, kao i uvijek posljednjih godina, našli u njegovu stanu, u dnevnom boravku u Gajevoj. On je iz bolnice poslao svoje kandidate, precizan i točan — kao i uvijek.