Prvi čovjek hrvatskog PEN-a Zvonko Maković i na pulskom je sajmu
nepokolebljivo potvrdio da se kao penovac bori protiv ksenofobije,
fašizma, nacionalizma, rasizma... A onda je doručkujući s Vojom Šiljkom
pokazao kako se ta borba provodi u praksi.
Tako se zapitao kako to da osoba koja se zove Kašmir može organizirati
nastup hrvatskih nakladnika u Frankfurtu. Ima li taj Kašmir prezime (a
preziva se Huseinović), Makovića nije zanimalo. Nije spominjao ni
primjedbe na program, nego je ispalo da ga najviše tišti baš ime
frankfurtskog izbornika.
A da kašmirski lapsus možda i nije bio lapsus, Maković je pokazao kada
je na istom nastupu zdvajao protiv jednog člana Vijeća HRT-a koji se
usudio kritizirati "Emisiju opće prakse" u kojoj je jedan od
protagonista i Maković, kanonizirani hrvatski intelektualac. Naravno,
Maković mu nije znao imena, a onda je netko iz publike dobacio prezime
Bahtijari.
I tada kreće nova kanonada napada na tog "anonimusa" Bahtijarija za
kojega Maković nikad nije čuo, a taj se anonimac, zamislite samo,
usuđuje kritizirati Makovićev honorarni rad na HTV-u. I to kakav rad!
Pa Maković je u Puli ničim izazvan izjavio da nikada nije bio tako
dobro plaćen za tako ugodan posao.
Misli li možda Maković da ga zbog nastupa na javnoj televiziji smiju
kritizirati samo ljudi za koje je on čuo? Vrlo elitistički pristup za
intelektualca opće prakse. A Hašim Bahtijari je politolog, izdavač,
autor nekoliko knjiga, u neku ruku Makovićev kolega. Zašto onda toliko
ignorancije u riječima Zvonka Makovića, čovjeka po povelji PEN-a
zadužena da u Hrvatskoj promiče toleranciju. Prema svima, pa i Hašimu
Bahtijariju.
Tolerancija a la Maković