Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Kultura Knjige

Roman koji favorizira periferiju, a ne ulickana središta gradova s razglednica

Roman Esther Kinsky "Rijeka" objavljen je u izdanju Sandorfa, a s njemačkoga prevela ga je Anda Bukvić Pažin.
20. siječnja 2022. u 12:54 1 komentara 274 prikaza
Foto: Jens Kalaene/dpa-Zentralbild/dpa

Njemačka književnica, prevoditeljica i slavistica Esther Kinsky romanom “Rijeka”, koji je s njemačkog prevela Anda Bukvić Pažin, a za Sandorf uredio Darko Milošić, ispisala je lirski prozni autobiografski niz protkan fotografijama gradskih predgrađa, šipražja, riječnih zabačenih tokova i napuštenih industrijskih blokova. Te se fotografije uglavnom odnose na istočni dio Londona, prošaran rijekama i riječnim stranputicama koje uporno istražuje neimenovana žena iz Njemačke dok u britanskoj prijestolnici pokušava naći posao, družeći se sa šarolikom emigrantskom populacijom među kojom je i jedan također neimenovani Hrvat koji drži dućan rabljene robe i tuđih uspomena. Na pultu svog dućana Hrvat ima škrabicu u koju se mogu donirati prilozi za bosanske izbjeglice, ali on je gotovo jedini donator koji ondje teatralno odlaže dio svoje mršave zarade. London u kojem živi ljubiteljica starih fotografija i iščašenih ljudskih sudbina pun je sličnih imigrantskih priča, od kojih neke imaju i neizbježan tragični završetak.

Adam Higginbotham nova knjiga Černobil – početak polagane smrti komunističkog imperija

U toj gradskoj londonskoj četvrti prepunoj nacionalnih dućana i svih mogućih običaja često izbijaju požari, a ljudske žrtve pronađene na zgarištu nema tko identificirati. Ipak, naša junakinja i u tim tužnim okolnostima pronalazi impulse za poetična nadahnuća, i to u trenucima kada luta neizmjernim riječnim tokovima, osluškuje zvukove životinjskog poludivljeg svijeta ili pak gleda kako se biljke mijenjaju ovisno o godišnjem dobu. Njezine oči nalaze ljepotu i ondje gdje je, realno gledano, okružena golom ružnoćom i u tome je njezina najveća snaga. Njegovani, otmjeni stil pisanja ovdje je u funkciji reduciranog pripovijedanja u kojem nema naglih preokreta ni avanturističkih ispada. Iako živi u Londonu, pripovjedačica se ne bavi njegovim poznatim središtem ni turističkim atrakcijama, nego uporno, gotovo fatalistički istražuje njegova razuđena industrijska predgrađa i njegove ponekad i neželjene stanovnike, nalazeći svjetlo i ondje gdje bi netko vidio samo tamu. I u takvim, rekli bismo autsajderskim okolnostima, portretira London s puno autentičnih opažanja koja nisu dostupna ni onima koji misle da o Londonu znaju jako puno, pišući o raznorodnim ciglama od kojih je sagrađen taj doista veličanstveni i monumentalni kraljevski grad.

S puno se takta i razumijevanja bavi i zatvorenom židovskom, itekako slikovitom londonskom zajednicom. Uostalom, otac joj je pokopan u Izraelu, državi koja se također izborila za, mora se priznati, efektan dio ovog romana koji sasvim sigurno ima i svoju relevantnu putopisnu dimenziju. No Esther Kinsky nikada ne zanimaju gradovi i države doživljeni kao uljepšane i fotošopirane turističke razglednice. Ona strastveno ponire u gradske pore koje su u pravilu zabranjena zona dobronamjernim i hedonistički nastrojenim turistima, te pronalazi atraktivne literarne motive u najobičnijim događajima i najobičnijim, gotovo svakodnevnim prizorima. Odličan je tako i njezin raskošni, nesvakidašnje plastični opis Indije i tamošnje zapadnobengalske rijeke Hugli, još jedne mistične lokacije koja je zaintrigirala ljubopitljivu autoricu. S puno manje oduševljenja, ali podjednako pouzdano i minuciozno, autorica opisuje boravak svoje junakinje s malim djetetom u Kanadi i snalaženje u sredini koja joj je i strana i podosta nepristupačna, ali opet slična onoj začahurenoj londonskoj.

Svojih pet minuta u ovom zgusnutom romanu snažnih metafora dobili su i rijeka Neretva i grad Mostar, no taj balkanski svijet ipak nije na duže staze zadržao autoričinu pozornost zbog preintenzivne povezanosti s nedavnim krvavim i bespoštednim ratom u čije se tajne ona nije htjela upuštati. S više se melankoličnog spokoja Esther Kinsky pozabavila rijekom Tisom u njezinu mađarskom toku, ali i tu je pronašla grumen nemira opisujući usputni slučaj potapanja žene u napadno šarenom luftmadracu koji nije bio ni slučajan ni bezazlen. Njemačka kao država u kojoj je junakinja rođena i u kojoj se zaljubila u rijeke (prva riječna ljubav bila joj je Rajna) dobila je vrlo diskretan otisak u ovome zrelom štivu. S više je entuzijazma pisala o Poljskoj u koju je putovala dok je ta zemlja još bila iza željezne zavjese. Roman je ovo koji favorizira periferiju, a ne ulickana i iskomercijalizirana gradska središta. On slavi duh, a ne materiju.

NIJE IMAO DRUGU
Obnavljao krovište svinjca pa izvjesio krivu zastavu. Odmah mu došla policija
Argeta
Zero Food Waste
Svaki dan sam naviknut bacati ostatke kruha. Evo zašto sam to odlučio promijeniti
  • Važna obavijest

    Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
  • Avatar Tombstone
    Tombstone:

    Spominju se emigranti a radi se o imigrantima. Razlika ta dva pojma sustinska je, ali netko, ne znam da li je to autor, prevoditelj ili novinar to ocigledno ne zna