"Pet dana slikarstva", tako je povjesničar umjetnosti Marijan Špoljar nazvao umjetničku manifestaciju koja još do 25. ožujka traje u Koprivnici, ali ne u galeriji, poput one na Zrinskom trgu, nazvanoj po Miji Kovačiću, nego u bivšem autosalonu u poslovnoj zoni, u Obrtničkoj ulici. Izloženo je više od 300 umjetničkih djela iz privatne zbirke obitelji Špoljar, a među njima su i radovi Otona Ivekovića, Ivana Picelja, Krste Hegedušića, Ivana Kožarića, Ede Murtića... Od naive do suvremenih hrvatskih autora, a dio izloženih slika može se i kupiti.
U razgovoru za Večernji list Špoljar (76) otkriva da je kolekcija nastajala postupno. Kao povjesničar umjetnosti koji je u toj struci pola stoljeća organizirao je, kaže, između 300 i 400 izložbi, a počeo je skupljati djela i krenuo kao privatni poduzetnik u trgovanje umjetninama. Karijeru je počeo u Muzeju grada Koprivnice kao kustos, prešao u privatne vode, a poslije se vratio u Muzej kao ravnatelj.
– Ova izložba u bivšem autosalonu za mnoge je Koprivničance iznenađenje. Namjerno smo odlučili umjetnine izložiti u nekonvencionalnom prostoru, izvan galerijskih institucija, i to je naišlo na fenomenalan prijam. Dolaze ljudi koji nikad ne bi ušli u galeriju, ona im je kao neko strano tijelo, a u ovakvom prostoru osjećaju se prirodnije, normalnije, ako mogu tako reći. Nemam pretenzija da umjetnine koje sam skupio postanu koherentna zbirka. Nije intencija da se napravi cjelovita kolekcija, više je to galerijska djelatnost u kojoj se nakon određenog vremena i staža skupi dosta radova – kaže. Njegova zbirka podijeljena je, pojašnjava, na tri dijela. Prvi je slikarsko-kiparski dio moderne umjetnosti, s naglaskom na autore iz sjeverozapadne regije, od Čakovca, Varaždina i Koprivnice do Bjelovara, Virovitice i Đurđevca. Ima i nešto naive. Drugi dio je grafička produkcija suvremenih autora, a treći dio tzv. radikalna avangardna umjetnost, koju ovaj put nije izložio. Osobno, kaže, taj dio umjetnosti, avangardu, preferira i voli pisati o njoj. Još 70-ih godina izlagao je konceptualiste. Danas ima djela Kožarića, Ive Gattina, Vlaste Delimar, Toma Gotovca, članove Gorgone, Grupe šestorice autora, koja se počela okupljati u Zagrebu 1975. godine, a činili su je Boris Demur, Vlado Martek, Željko Jerman, Mladen Stilinović, Sven Stilinović i Fedor Vučemilović.
Marijan Špoljar u Koprivnici je završio osnovnu školu i gimnaziju, a potom diplomirao povijest umjetnosti i arheologiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. U Muzeju grada Koprivnice zaposlio se 1977. i nekoliko godina vodio Galeriju Koprivnica. Od 1990. do 2012. posvetio se svojoj galeriji, koja je bila jedna od prvih privatnih galerija u Hrvatskoj. Napisao je na stotine predgovora katalozima i objavio više od 50 znanstvenih i stručnih radova, pisao za medije, objavljivao članke u časopisima Život umjetnosti, Dometi, Pitanja, Quorum, Čovjek i prostor, Informatica muzeologica, u Vjesniku, Vijencu, Zarezu, Omladinskom tjedniku i drugima. Kao autor ili koautor potpisao je više knjiga. Jedna je od njih i "Naprijed! U rikverc", zbirka tekstova koje je objavljivao u Glasu Podravine i Prigorja, Podravskom listu, Koprivničkim novinama i na portalu Danica. Kako je navela recenzentica Dijana Samobolović Krajina, u tim tekstovima bavio se kulturološkim aspektima raznolikih fenomena društvene i političke zbilje, uključujući i urbanizam, sport, supkulturu, jezik i druga područja. Recenzent Željko Krušelj naveo je pak da se Špoljar ne boji izricati svoje lijeve i liberalne stavove, držeći da probuđeni konzervativizam, protkan i nekritičkim državotvornim dogmatizmom, vodi u sukobe i gradnju mentalnih zidova te smanjuje prostor sloboda.
– Iako se trenutačno mnogima čini uzaludnom, pobuna angažiranog intelektualca, za što je prototip upravo Špoljar, u vremenu koje dolazi dobivat će na važnosti – zaključio je Krušelj.
Od 2012. do 2016. Špoljar je bio ravnatelj Muzeja grada Koprivnice i potom otišao u mirovinu, posvetivši se galeriji. On i njegova obitelj bave se umjetnošću na različite načine.
– Imamo veliku grafičku produkciju, orijentiramo se uglavnom na suvremene hrvatske autore, trenutačno radimo s njih osamdesetak – otkriva. Danas je to online galerija, usmjerena na tisak grafika novih autora koji pripadaju suvremenim umjetničkim praksama, na multioriginale i multiple te na skupljanje i prodaju grafika autora i autorica s ovih prostora od 1960-ih do danas. Pomogao je u afirmaciji brojnih mlađih umjetnika. Samostalne izložbe u njegovoj galeriji imali su, među ostalima, tada mlade nade hrvatske kulturne scene Zlatan Vehabović, Gordana Bakić, Sebastian Dračić, Ivan Fijolić, Ivana Franke, Snježana Ban, Mirna Kutleša i Marko Tadić. Niz godina organizirao je izložbe "Točno u podne" na kojima su predstavljeni neki od najvažnijih hrvatskih autora, a 1991. godine njegova je galerija započela jedan od svojih najvažnijih programa, tiskanje i izdavanje grafičkih mapa i listova, u početku lokalnih autora, a zatim grafičko-pjesničkih te grafičkih mapa i listova hrvatskih autora suvremene umjetnosti mlađe i starije generacije. U sklopu svoje izdavačke djelatnosti tiskala je i desetak monografija. Jednu od izložbi posvetio je dizajnerici Slavi Antoljak, rođenoj 1905. godine u Đelekovcu pokraj Koprivnice, koja se 50-ih uključila u rad ULUPUH-a i bila jedna od suosnivačica Studija za industrijsko oblikovanje. Izlagala je na izložbama u Zagrebu, Ljubljani, Beogradu i na Milanskom trijenalu 1957. godine.
Sretan je, ističe, kad pomaže mladim umjetnicima ili javnosti otkriva slikare iz prošlosti koji nisu dovoljno (pre)poznati.
– Orijentiramo se na suvremene autore, pokušavam doći do mlađih autora za koje držim da će kad-tad postati važna imena – napominje. S toliko akademija koliko ima u Hrvatskoj, ne zna, veli, kako se svi ti mladi umjetnici koji izlaze iz njih snalaze u životu. Valja raspraviti i o tome imamo i prevelik broj umjetnika s obzirom na broj stanovnika.
– Možda smo malo pretjerali s brojem akademija... Ne samo likovnih nego i kazališnih, na primjer. Ima li dovoljno posla za sve te mlade ljude? – razmišlja Špoljar.
Otvori KEKS Pay
