Prema Hrvatskoj udruzi za disleksiju (HUD) 10% Hrvata ima neki oblik disleksije. Tu je riječ o desecima tisuća ljudi koji se s njom susreću tijekom obrazovanja i kasnije na području rada. Iako je disleksija relativno česta teškoća, često se prepoznaje kasno, a nerijetko ostaje i nedijagnosticirana. Upravo o pitanjima koje takva situacija pokreće govorit će se na nadolazećem panelu Večernjeg lista „Svijet između redaka“. Panel će se održati 19. svibnja 2026. od 11 do 13 sati u Gradskoj kavani, pod moderatorstvom voditeljice i pjevačice Ide Prester i s gošćama Kristinom Šikić, Majom Hmelinom i Mijom Kovačić.
Iskustva koja vrijedi poslušati
U obrazovnom sustavu posljednjih godina postoje pomaci, prije svega kroz individualizirane pristupe i prilagodbe u nastavi, no njihova primjena uvelike ovisi o resursima škola i dostupnosti stručnjaka. Više o toj temi, kao i procesu dijagnostike će razgovoru pridonijeti Maja Hemlin, profesorica logopedije iz Logopedskog kabineta Govornica koja se u svojem radu bavi, među ostalim stvarima, dijagnostikom i terapijom različitih govornih i jezičnih teškoća te disleksijom.
Istodobno, u poslovnom sektoru tek manji dio tvrtki razvija konkretne mjere podrške zaposlenicima s disleksijom. Svoje iskustvo prenijeti će Kristina Šikić, direktorica marketinga u Stanić Beverages, koja radi u dinamičnom poslovnom okruženju u kojem su brzina donošenja odluka i obrada informacija ključni dio svakodnevice. Njezina perspektiva otvara pitanje kako se disleksija odražava u korporativnom sustavu, ali i u kojoj mjeri suvremene kompanije prepoznaju različite pristupe radu kao prednost, a ne nedostatak.
Isto tako treba promatrati i rad u medijima gdje je sposobnost brzog razumijevanja informacija jedan od ključeva uspjeha. Iskustvo javnog prostora donosi poznata voditeljica Mia Kovačić, koja će govoriti o vlastitom profesionalnom putu i načinu na koji disleksija utječe na njenu pripremu i rad pred kamerama.
Disleksija izvan stereotipa
Iako se disleksija najčešće povezuje s poteškoćama u čitanju i pisanju, ali njezin utjecaj širi je od toga te zahvaća i način obrade informacija. U obrazovanju se često očituje kroz otežano praćenje standardiziranih metoda učenja i vrednovanja. Kasnije se to prenosi i na radno okruženje u kojem se brzina i preciznost i dalje uzimaju kao zadani standard.
Suvremeni pristupi, međutim, sve više ukazuju na to da disleksija ne znači nužno ograničenje. Osobe s disleksijom tijekom odrastanja često razvijaju drugačije načine razmišljanja i rješavanja problema, vještine koje su u poslovnom okruženju sve traženije. Upravo taj kontekst otvara prostor za šire razumijevanje disleksije, ne samo kao izazova, nego i kao potencijala.
Cilj panela stoga nije ponuditi konačne odgovore, nego otvoriti prostor za informiranu raspravu o temi koja se tiče velikog broja ljudi, a i dalje ostaje nedovoljno zastupljena u javnosti. U vremenu kada se sve više govori o inkluziji i prilagodbi sustava, disleksija postaje važan dio tog šireg društvenog razgovora.
Sadržaj nastao u suradnji s tvrtkom Stanić Beverages.