Ponekad se čini kao da je jedina konstanta u hrvatskoj politici, nešto na što možemo računati svaki put kada se vlast u državi, nekoj općini ili gradu promijeni – nepotizam. Čim netko zasjedne u fotelju, mora se, dakako, odužiti onima koji su mu pomogli da do nje dođe, dijeleći funkcije šakom i kapom svojim ili koalicijskim stranačkim kolegama, njihovim supružnicima, rođacima i prijateljima. Politička podobnost, a ne plan i program, iskustvo i sposobnost, postaje najvažniji kriterij, a pitanje je samo koliko se očito, ili suptilno, tome pristupa. Pozicije u kulturnim institucijama obično su za takav način poslovanja osobito zgodne, budući da je kultura mnogima zadnja rupa na svirali, pa tako uglavnom i nije pretjerano bitno tko se njome bavi.
piše tia špero
Nepotizam u politici hrvatska je tradicija, ali neće skoro na popis UNESCO-a
Stranačke, rodbinske i prijateljske poveznice svih novoimenovanih članova raznih vijeća i ustanova u Puli posljednjih mjeseci bilo bi teško nabrojati, ali nije teško zaključiti da bi to obiteljsko stablo nalikovalo onom Habsburškom za koje se govori da je manje stablo, a više - krug
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
