Povodom 130. obljetnice rođenja skladatelja Josipa Štolcera Slavenskog Čakovec je dobio mural 'Odjeci beskonačnih harmonija' autora Daniela Hampamera, postavljen na mjestu njegove nekadašnje rodne kuće čime je otvoren ovogodišnji Majski muzički memorijal 'Josip Štolcer Slavenski'.
Mural je javnosti predstavila zamjenica čakovečke gradonačelnice Lana Remar, istaknuvši kako se upravo na toj lokaciji nekad nalazila kuća u kojoj je krajem 19. stoljeća rođen skladatelj koji je svojim djelima pronio ime Čakovca i Međimurja diljem svijeta. "Upravo je ovdje, u pekari svog oca, slušao međimurske pjesme koje je pjevala njegova majka, čija ih je posebnost i melodija nadahnjivala cijeli život. Iako ga odraslo doba i posao koji je obavljao nije vezivao za rodni kraj, svom Međimurju uvijek se vraćao kroz skladbe", rekla je Remar.
Dodala je i kako je Slavenski bio vizionar, u svoje vrijeme nerijetko neshvaćen, te da je u klasičnu glazbu uveo niz noviteta i inovacija.
Danas njegovo ime nose čakovečka gimnazija, pjevački zbor, jedna gradska ulica te najvažnija hrvatska nagrada za klasičnu glazbu.
Autor murala rekao je kako je inspiraciju pronašao u manje poznatom dijelu Slavenskog stvaralaštva - astroakustici, odnosno njegovu istraživanju harmonije svemira i pokušaju da je pretoči u glazbu, a cilj murala jest zaintrigirati prolaznike i potaknuti ih da saznaju više o skladatelju. Na muralu je i QR kod koji vodi na biografiju Slavenskog.
Mural posvećen skladatelju Josipu Štolceru Slavenskom pod nazivom "Odjeci beskonačnih harmonija" predstavili su zamjenica gradonačelnice Lana Remar i umjetnik Daniel Hampamer Kiga
Priča o Josipu Štolceru Slavenskom započinje u Čakovcu 11. svibnja 1896. godine, u obitelji pekara, a iako je izučio očev zanat, njegova je sudbina bila zapisana u notama. Obiteljska anegdota kaže da je svojim mlađim sestrama note pekao od tijesta, koje bi one smjele pojesti tek nakon što bi ih ujutro točno prepoznale. Od oca je naučio svirati citru i čitati note prije nego slova, dok mu je majka pjevušila drevne međimurske napjeve. Upravo su te melodije, upijene u djetinjstvu, postale kamen temeljac njegova cjelokupnog stvaralaštva, nepresušno vrelo inspiracije koje je nosio sa sobom od rodnog kraja do europskih glazbenih metropola. Njegov talent prepoznali su varaždinski intelektualci, omogućivši mu put koji će ga odvesti daleko od pekarske peći.
Njegovo formalno glazbeno obrazovanje vodilo ga je u Budimpeštu, Prag i Pariz, a nakon kratkog razdoblja provedenog u Zagrebu, 1924. godine trajno se nastanio u Beogradu, gdje je djelovao kao profesor sve do svoje smrti 1955. godine. Unatoč tome što je već dvadesetih godina prošlog stoljeća stekao međunarodno priznanje, kada je njegov Prvi gudački kvartet s velikim uspjehom izveden na festivalu suvremene glazbe u Donaueschingenu, u domaćim je krugovima često bio neshvaćen. Njegov glazbeni jezik bio je previše smion, previše ispred svog vremena, zbog čega je pravu valorizaciju doživio tek posthumno. Svojem prezimenu Štolcer sam je dodao Slavenski, kako bi ponosno istaknuo svoje slavensko podrijetlo.
Ono što Slavenskog čini jedinstvenom figurom u povijesti glazbe jest nevjerojatna sposobnost sinteze naizgled nespojivog. Bio je duboko ukorijenjen u tradiciju, fasciniran arhaičnim zvukom Međimurja i Balkana, ali istovremeno i radikalni modernist. Nije samo citirao folklor, već ga je raščlanjivao i ugrađivao u kompleksne, ekspresionističke strukture, koristeći se smjelim harmonijama i nesimetričnim ritmovima. Djela poput "Balkanofonije", "Simfonije Orijenta" ili "Voda zvira iz kamena" svjedoče o geniju koji je tradicijsku glazbu oslobodio njezinih okvira i uveo je u svijet avangarde, stvarajući potpuno novi i autentičan glazbeni izričaj.
Njegov vizionarski duh sezao je i dalje, sve do kozmičkih prostranstava. Fasciniran odnosom svemira, zvuka i glazbe, razvio je vlastitu teoriju "astroakustike", proučavajući harmoniju sfera i pokušavajući te kozmičke zakonitosti prenijeti u svoje partiture. Bio je jedan od prvih skladatelja na svijetu koji su eksperimentirali s elektroničkim instrumentima, skladajući za trautonij, preteču sintesajzera. Te su ideje bile toliko revolucionarne da su neka njegova elektroakustička djela izvedena tek desetljećima nakon što su nastala.
Iako je veći dio života proveo izvan domovine, Josip Štolcer Slavenski ostao je trajno vezan za Međimurje. Danas njegovo ime s ponosom nose čakovečka gimnazija i gradski pjevački zbor, a najuglednija hrvatska nagrada za klasičnu glazbu nosi upravo njegovo ime. U njegovu čast, rodni mu grad svake godine organizira Majski muzički memorijal, manifestaciju koja čuva sjećanje na skladatelja koji je zvukove međimurske zemlje prenio u kozmička prostranstva, potvrđujući da je njegova nekoć neshvaćena glazba, danas univerzalna i vječna.
*uz korištenje AI-ja
Otvori KEKS Pay
