Novi dokumentarni film “Braća po oružju” redatelja Gorana Maršaleka i scenaristice Tanje Belobrajdić razbija desetljećima održavan tabu o ulozi Srba u Domovinskom ratu, prateći sudbine ljudi vođenih jednostavnom, a tako moćnom premisom: “ni krv, ni nacija, nego domovina”.
Jedan od četvorice protagonista filma je i Rankan Čučković, hrvatski ratni vojni invalid teško ranjen u Oluji, čije riječi najbolje sažimaju taj duh: “Da sam u Sloveniji, branio bih Sloveniju, da sam u Kini, branio bih Kinu. Ja sam ostao u Hrvatskoj i branim svoju Hrvatsku.” Procjenjuje se da je u obrani Hrvatske sudjelovalo više od deset tisuća njezinih građana srpske nacionalnosti, a njihove su priče uglavnom ostale prešućene. Sve do sada.
Okosnicu filma čine životni i ratni putevi četvorice branitelja čije su sudbine nevjerojatne. Uz Čučkovića, tu je Željko Ilić Šeki iz Vukovara, logoraš srpskih koncentracijskih logora, čije je roditelje na kućnom pragu ubila granata JNA. Njegova priča iz logora ledi krv u žilama. Scenaristica Tanja Belobrajdić, i sama vukovarska braniteljica, ispričala je kako je za njega čula od pokojnog Danijela Rehaka, koji je s njim proveo mjesece u samici. “Taj dečko je bio poseban”, kazao joj je Rehak. “Kad god su ga pitali tko mu je ubio roditelje, odgovarao je: ‘Vi!’ Udarali su ga u prsa i ponavljali pitanje, a on je i dalje, dok su mu prsa već bila plava, pa crna od udaraca, tvrdoglavo odgovarao: ‘Vi! Vi!’” Film donosi i svjedočanstvo Željka Baltića, dočasnika bivše JNA iz Šibenika koji je u tajnoj operaciji Hrvatskoj vojsci predao topničku bitnicu presudnu za obranu grada, te Damira Ralića, profesora lingvistike iz zagrebačke Dubrave koji se i danas bori s kroničnim PTSP-om.
Ipak, film se ne zaustavlja samo na pričama glavnih protagonista. Spominju se i brojni drugi heroji čija je žrtva ostala zabilježena u sjećanjima suboraca. Jedan od njih je Goran Delić, dvadesetogodišnji Srbin iz zagrebačkih Gajnica koji je promijenio ime u Harllan Von Bassinger. Četnici su mislili da je strani plaćenik, a on je bio samo dečko koji je s Tigrovima branio Vukovar do posljednjeg daha. Njegovi posmrtni ostaci ni danas nisu pronađeni. Potresna je i priča o Vidu Ivaniću, pripadniku HOS-a iz Zagreba, koji je u Vukovar otišao s prijateljima Ilijom Ačkarom, katolikom, i Ohranom Merićem, muslimanom. Sva trojica s istom željom - braniti Hrvatsku, no nakon zarobljavanja i logora, kući se vratio samo Ilija.
Autorska ekipa ističe kako im nije bilo nimalo lako pronaći sugovornike. Mnogi se i danas, opterećeni traumama, ne žele javno izjašnjavati ili se vraćati u to doba. Za pobunjene Srbe bili su izdajnici, dok je u Hrvatskoj prema njima često vladalo nepovjerenje, ostavljajući ih u limbu, s osjećajem da nigdje ne pripadaju. Producent Dražen Hrženjak naglašava kako ideja filma nije prvenstveno pomirenje, već istina. “Pomirenje je kompleksna tvorba koja u sebi prvo mora jasno definirati tko je agresor, a tko žrtva. Ideja ovog filma je istina, koja glasi: biti Srbin ne znači biti neprijatelj Hrvatske, no biti zagovornik velikosrpske ideje automatski znači biti neprijatelj. Tijekom Domovinskog rata u redovima hrvatskih postrojbi borili su se hrvatski građani srpske nacionalnosti i oni su naši prijatelji i naša braća po oružju”, poručuje Hrženjak.
Film je svečanu premijeru imao u dupkom punoj dvorani kina Forum u Zagrebu, gdje je publika heroje filma pozdravila ovacijama. Posebno emotivan trenutak bio je kada su nakon projekcije izašli na pozornicu, a dvoranom se prolomio dugotrajan i iskren pljesak. Taj pljesak bio je priznanje ne samo za njihovu ratnu žrtvu, već i za hrabrost da svoju priču podijele s cijelom Hrvatskom. “Često su prešućivani i iznevjereni, a zaslužili su naše beskrajno poštovanje”, zaključuje producent.
“Braća po oružju” film je koji se ne propušta; to je svjedočanstvo o ljudskosti i odanosti domovini koja ne poznaje krvna zrnca, a koje je sada ekskluzivno dostupno na portalu Večernjeg lista te YouTube kanalu.
Otvori KEKS Pay
Bravo za film i zahvala svim Srbima koji su branili svoju domovinu za razliku od onih koji su su je razarali i ubijali. Ovo se treba vrtiti na danima srpske kulture a ne cetnici i memorandum.Bravo