Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Kultura Knjige

Objavljena pisma koja su 1980. razmjenjivali Milan Milišić i Jelena Trpković

Sisačka udruga Kultura vrijednosti objavila knjigu Jelene Trpković "Sisak - Dubrovnik, pisma ljeta 1980." o dopisivanju beogradske slikarice i dubrovačkog pjesnika Milana Milišića
13. listopada 2020. u 10:22 1 komentara 323 prikaza

Izvanserijska je minijaturna knjižica likovne umjetnice iz Beograda i životne suputnice dubrovačkog pjesnika Milana Milišića Jelene Trpković nazvana "Sisak - Dubrovnik, pisma ljeta 1980." koju je u Sisku objavila tamošnja Udruga Kultura vrijednosti pod uredničkom paskom žilavog kulturtregera Đure Tadića.

Ishodište ove knjige je u likovnoj koloniji Željezare Sisak koja je u jugoslavenskim okvirima imala veliku težinu i okupljala umjetnike iz cijele zemlje. Početkom ljeta 1980. godine u Sisak je vlakom, a kako bi drugačije, doputovala i mlada beogradska akademska slikarica Jelena Trpković kako bi u suradnji sa radnicima tadašnjeg industrijskog mastodonta (Željezara Sisak u to je vrijeme zapošljavala 14.000 radnika) i u izravnom klinču sa opasnim željeznim pećima stvarala samosvojna umjetnička djela. Djela koja su ostajala Željezari za njenu bogatu likovnu zbirku.

Jelena Trpković svoj je dvotjedni boravak u Sisku u pismima lucidno i bespoštedno opisivala dubrovačkom pjesniku i svom ljubavnom partneru Milanu Milišiću, a u knjižici su ta pisma, ponešto skraćena, i po prvi put javno objavljena. Zanimljivo, na svoje sisačke slike Jelena Trpković uporno je i intuitivno stavljala tajnovitu ruku sa pištoljem, a sudbina tih slika je danas nepoznata, baš kao i sudbina brojnih drugih umjetničkih djela nastalih u okviru cijenjene likovne kolonije Željezare Sisak.

Đuro Tadić Knjiga na stolu Monografija o Željezari Sisak knjiga je koja više govori o sadašnjosti nego o prošlosti

Još zanimljivije, i Jelenina životna ljubav, hrvatski pjesnik reprezentativnog opusa Milan Milišić stradao je kao prva civilna žrtva srpsko-crnogorskog napada na grad Dubrovnik u listopadu 1991. godine, u stanu s pogledom na eterični Grad u kojem je živio sa Jelenom i koji je ubojito naciljala granata Jugoslavenske narodne armije. Jelena se spasila bacivši se ispod stola, Milan nije bio te sreće.

A to je ista ona armija u kojoj je Jelenin otac svojedobno bio stručnjak baš za izradu teškog naoružanja te je radio kao stručnjak u vojnoj industriji. Čak je u spavaćoj sobi držao velike staklene posude sa čahurama raznih kalibara. Puno je nesretnih i nevjerojatnih sudbinskih paralela isprepleteno i u umjetničkom odnosu Jelene i Milana, ali i Jelene i Siska te Jelene i Dubrovnika.

Dio tog gustog literarno-životnog tkanja donosi nam ova diskretna i maksimalno samozatajna autobiografska i biografska intimistička knjiga u koju je s pravom uvrštena i odlična Milišićeva pjesma koja počinje stihom "Koga nije - bez njega se može...".  Donosi ova knjiga i dio pisma koje je Milišić osamdesete uputio Jeleni, baš kao i dijelove razgovora u kojima se Jelena Trpković, kada je već napustila Dubrovnik i vratila se u Srbiju (predavala je na Akademiji umetnosti u Novom Sadu kao redovni profesor na Katedri za crtanje) prisjećala i Milišića i svojih dubrovačkih dana, ali i konkretnog aktivističkog otpora prema ratnoj mašineriji koja je iz Beograda godinama kuljala prema gotovo svim dijelovima bivše Jugoslavije.

A onda je bog rata promijenio strane, pa je za cilj NATO-vih napada odabrao Srbiju, a Jelena se Trpković baš u tim danima vratila u Beograd. U intervjuu tjedniku Danas objavljenom u  knjižici trpko piše "U Beograd sam se preselila na dan početka bombardovanja Srbije. I volim da sam bila u Dubrovniku i nisam videla radost Beograda kada su tenkovi išli na Hrvatsku. I da sam bila u Beogradu za vreme bombardovanja da ne vidim kako se Dubrovnik raduje".

Milan Milišić POLITIČKA TEŽINA Dubrovački Srbin Milan Milišić prva je civilna žrtva u rodnom gradu

U međuvremenu, Jelena Trpković brine za ostavštinu Milana Milišića, pjesnika i dramaturga dubrovačkog kazališta Marina Držića koji je u Hrvatskoj gotovo pa zaboravljen. Radi i na slikama. Povremeno, vrlo rijetko izlaže. Čini se da već godinama i to još od 1985. nije izlagala u Dubrovniku.

Vrijeme je da se to promijeni. I da Jelena Trpković ima izložbu u Dubrovniku i da u tom gradu i predstavi svoju unikatnu knjigu sjećanja na Milana Milišića, pjesnika koji je s pravom ušao u hrvatske enciklopedije, predavao na Katedri za engleski jezik i književnost na Sveučilištu u New Yorku te tamo igrao šah sa Brodskim. Bio je građanin i pjesnik svijeta. I ne bismo ga smjeli zaboraviti. Niti njega, niti Jelenu Trpković.

Radni dan KBC Firule
PREMINULA 17-GODIŠNJAKINJA
'Djevojka je imala i kronične svoje bolesti, ali ne možemo zanemariti činjenicu da je bila COVID pozitivna'
PBZ CROATIA OSIGURANJE obvezni mirovinski fondovi
NIKA ISTRAŽUJE
Hrvatski građani imaju 113,2 milijarde kuna mirovinske štednje, evo što se događa s tim novcem
  • Avatar Cornelius
    Cornelius:

    Baš me zanima jel bi ovi Hrvatine objavili pisma između npr. Stjepana Horvata i Barbare Novak? Čisto sumnjam. Al kad su njihove srbende u pitanju... I nije vas sram, ak znate kaj je to, ak u vašim zapadnoturskim genima nekaj tak uopće postoji?