Naslovnica Kultura Kratka priča “Ranko Marinković”

Ne zanima me provociranje čitatelja, već da oni sa mnom kroz tekst preispituju stavove

Nagrada Večernjeg lista za kratku priču nije moja prva književna nagrada, ali mi puno znači, i to iz dva razloga: zbog dugogodišnje tradicije i važnosti koju ovaj natječaj ima među čitateljima, s jedne strane, i zbog stručnosti žirija
24. rujna 2017. u 08:17 0 komentara 705 prikaza
Pogledajte galeriju 1/3

Prozaik i urednik Kristijan Vujičić najnoviji je pobjednik Večernjakova natječaja za kratku priču. Izborio ju je pričom “Zid mora pasti”. No prestižna nagrada koja nosi ime Ranka Marinkovića nije mu prva književna nagrada. Uz uredničkog Kiklopa, Vujičić je 2006. dobio i Kiklopa za roman “Welcome to Croatia: Doživljaji jednoga turističkoga vodiča” napisan u suradnji sa Željkom Špoljarom.

Zagreb: Dodjela nagrada 51. Natječaja kratke priče Večernjeg lista "Ranko Marinković" 'Ranko Marinković' Kristijan Vujičić pobjednik je 51. natječaja Večernjeg lista za kratku priču

– Nagrada Večernjega lista za kratku priču nije moja prva književna nagrada, ali mi puno znači, i to iz dva razloga: zbog dugogodišnje tradicije i važnosti koju ovaj natječaj ima među čitateljima, s jedne strane, i zbog stručnosti žirija koji odlučuje o nagradi, s druge. Inače, svi moji romani našli su se u užem ili širem izboru neke od domaćih književnih nagrada. Spomenut ću samo zadnja dva koja su konkurirala za nagradu Tportala za roman godine (roman “Ponavljanje”, 2012.) i nagradu Ksaver Šandor Gjalski (roman “Knjiga izlazaka”, 2015.) – veli Vujičić koji je od sada objavio pet romana. Je li neki od njegovih zapaženih romana rođen iz kratke priče?

Procjepi za pisanje

– Dosad nijedan. Prvo bih razradio koncept cijeloga romana, ponekad bi to i potrajalo, a u međuvremenu bih pisao dio po dio. Ovoga puta ipak će biti malo drukčije. Nakon što sam napisao priču “Zid mora pasti” za nagradni natječaj Večernjega lista sredinom 2016. i nakon što je ona objavljena prošle godine, dobio sam mnoštvo odličnih kritika i komentara čitatelja i poznanika… Tada sam shvatio da mi spomenuta priča može poslužiti kao okosnica većega djela koje sam oduvijek htio napisati i počeo sam oko nje graditi radnju romana koja se odvija u Zagrebu u kratkome razdoblju od studenoga 1989. i rušenja Berlinskoga zida do početka rata u Hrvatskoj, odnosno pada Vukovara u studenome 1991. Dakle, već neko vrijeme radim na romanu i plan mi je dovršiti ga do početka 2019. godine. Večernjakova nagrada za kratku priču samo mi je dodatan poticaj i pokazatelj da sam na dobrome putu – veli Vujičić kojeg pitamo je li kod njega prije bio roman ili kratka priča?

1 / 10
Kristijan Vujičić, Pavao Pavličić i Marina Veljača

– To je dobro pitanje. Pretpostavljam da mnogi pisci krenu s kratkom pričom pa se onda (možda) neki od njih odvaže i na pisanje romana. Moj je put bio malo drukčiji: oduvijek sam imao ideju neke cjelovite priče u glavi, otuda vjerojatno i moja potreba za pisanjem romana. Ipak, čini mi se kao da pišući stojim na nekom malom otoku, negdje između dva rukavca iste rijeke koji teku paralelno u obliku romana i kratke priče te se na kraju međusobno isprepliću. S vremenom sam uspio, dakle, do neke mjere, izbrusiti svoju kratku formu (priču). Naime, neki moji čitatelji i pojedini kritičari znaju reći da su moje knjige pisane na granici romana i ulančanih kratkih priča (pripovijesti). Istina je da me je oduvijek zanimalo kako povezati kratku i dugu formu (pa se dogodilo da takvo što prakticiram u svojim djelima). Vrijeme će pokazati jesam li u tome neobičnom isprepletanju uspio – veli Vujičić koji je kao urednik uredio više od 200 knjiga. Kada onda nalazi vremena i volje za pisanje?

Kristijan Vujičić Kratka priča Zid mora pasti

– Urednički posao vrlo je zahtjevan i traži od čovjeka da mu se u velikoj mjeri posveti. Radim u Nakladi Ljevak kao urednik već petnaest godina i morao sam naći balans između svojega posla i pisanja. Budući da uživam u pisanju i da se u trenucima dok razrađujem radnju, odnosno stvaram i osmišljavam likove osjećam potpuno “živ” – nalazim trenutke, procjepe za pisanje u radnome tjednu. Tako, na primjer, razmišljam u tramvaju na putu prema poslu ili u šetnji što se događa s mojim junacima, a pišem navečer ili noću – odnosno u svakome trenutku u kojem uhvatim vremena za stvaranje. Ponekad poželim da se mogu sasvim posvetiti pisanju svojega romana: da pišem bez prestanka godinu dana. A opet, s druge strane, ni ovakav raspored snaga nije loš: pišem roman dvije-tri godine, pojedine dijelove čitam ispočetka nakon što su “odležali” nekoliko mjeseci i nisam hiperproduktivan, već objavim novi roman svakih nekoliko godina – veli Vujičić.

Važan mi je Isus

A ima li Hrvatska čitatelje za filozofsku i vjersku literaturu, kojoj je on profesionalno itekako privržen?

– Čini mi se da postoje čitatelji za literaturu iz područja filozofije i teorije i vjersko-religijske tematike, čak i u ovim teškim vremenima za hrvatske nakladnike. Mislim da je važno ostati dosljedan u onome što radiš: pokušavao sam svih ovih godina u uredničkom djelovanju biti ustrajan u izdavanju određene, prema mojemu mišljenju, kvalitetne literature pa je, osim čitatelja, i struka nagradila taj moj trud nagradom Kiklop za urednika godine koju sam primio 2014. Mislim da je pritom bitan razlog i način izbora pojedinih knjiga za objavljivanje: mene ne zanima provociranje čitatelja, već mogućnost da oni zajedno sa mnom propituju svoje (ustaljene ili naučene) stavove. Imao sam sreću da sam objavio knjige nekih zaista zanimljivih svjetskih autora u Biblioteci Bookmarker kao što su Eagleton, Badiou, Bauman / Obirek, Chomsky, Rancière itd. I za ovu jesen sam pripremio tri vrlo zanimljiva naslova koja će, siguran sam, pronaći svoj put do čitatelja, a to su: knjiga “Kultura” poznatoga teoretičara kulture Terryja Eagletona, kratko djelo “O tiraniji” Timothyja Snydera – svojevrsni politički “priručnik” za svakodnevnu uporabu o kojemu se puno raspravlja u SAD-u i studija “Islamski Isus: Kako je kralj židovski postao islamskim prorokom” Mustafe Akyola, koja govori o međureligijskome uvažavanju između židovstva, kršćanstva i islama, pri čemu je temeljna poveznica, meni važna (povijesna) osoba, Isus Krist – zaključuje.

Lani su slavili Julijana Matanović (druga nagrada), Stjepan Tomaš (treća nagrada) i Korana Serdarević (prva nagrada) Kratka priča Zaslužuje li nagrada Ranko Marinković pokroviteljstvo države? Kratka priča Večernjeg lista BBC je počeo 2005., Sunday Times 2009., Večernjak davne 1964. Kratka priča Tri knjige govore o povijesti naše književnosti 1964.

 

Marina Veljača

Treću nagradu i pet tisuća kuna na 51. Večernjakovu natječaju osvojila je Vukovarka Marina Veljača pričom “Znaš li tko sam ja”, objavljenom u Obzoru 7. listopada prošle godine. Marina Veljača rođena je 1985. godine, a diplomirala je anglistiku i pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 2014. objavila je opsežni roman “Iznutra”.

– Objavila sam roman “Iznutra” kod nezavisnog izdavača koji nije baš izašao u velikoj nakladi. Trenutačno pišem i drugi roman, o čemu pregovaram s jednom nakladničkom kućom. Pisanje romana svakako mi je izazov. Uglavnom pišem kratke priče, a Večernji list mi je priču objavio treći put. Objavljujem priče i na nekim portalima kao što je to portal Kritična masa. Od književnih nagrada do sada sam dobila nagradu Kluba studenata elektrotehnike – veli Veljača kojoj je nagrada Večernjeg lista koja nosi ime Ranka Marinkovića prva etabliranija književna nagrada. Je li bila iznenađena kada je čula da se našla među laureatima 51. natječaja Večernjeg lista?

– Definitivno, osobito kada sam vidjela koliko je prijava bilo ove godine. Bila mi je čast već i kada mi je priča treći put objavljena na Večernjakovu natječaju – veli Marina Veljača.

A koliko ljudi po njenom iskustvu prati Večernjakov natječaj? Jesu li ljudi reagirali kada je u Večernjem listu objavila priču koji je žiri proglasio zgusnutim tekstom u kojem se koristi složeni postupak mijenjanja perspektive pripovjedača?

– Imam odjek, ali ja uvijek objavim i na Facebook profilu da mi je priča objavljena u Večernjem listu. No vidim da ljudi koji malo više prate književnost prate natječaj Večernjeg lista – veli Veljača.

Pavao Pavličić

Drugu nagradu na 51. Večernjakovu natječaju osvojio je akademik i jedan od najpopularnijih hrvatskih prozaika, također Vukovarac kao i Marina Veljača, Pavao Pavličić.

Ovog je puta nagrađen za “Priču za Večernjakov prilog” koju je napisao “neobičnim postupkom rušenja svih konvencija književnog žanra”, kako je to istaknuo žiri, s pravom hvaleći akademikovo vrsno pripovijedanje.

Pavao Pavličić se prvi put na Večernjakovu natječaju pojavio još 1973. godine, i to pričom “Pustolovine jednog Zagrepčanina u Zagrebu” kojom je osvojio drugu nagradu. Nakon toga mu je na Večernjakovu natječaju objavljeno još pet priča, za koje je dobio dvije prve nagrade (i to 2003. godine za priču “Što da se radi s Krležom” i 2013. godine za “Ugovor s Viragom”), te sada drugu nagradu. Kako objašnjava činjenicu da je dobio čak četiri nagrade za samo šest poslanih priča na natječaj?

– Pa vidite i sami da su to veliki razmaci između slanja priča. Ja sam se prvi put pojavio tamo sedamdesetih godina kada sam dobio drugu nagradu, a prva nije dodijeljena iz političkih razloga. Naime, nagradu je trebao dobiti Mirko Kovač pa je uporno zvonio neki telefon i prva nagrada nije ni dodijeljena... Ja sam doista u dosta velikim razmacima slao priče na Večernjakov natječaj – veli Pavličić koji romane objavljuje u ujednačenijem ritmu u odnosu na knjige kratkih priče.

– Za kratku priču treba imati temu koja odgovara toj formi. S druge strane, znate kako je to, kada čovjek postane stariji, postane i sve brbljaviji i sve mu je teže nagurati u pet kartica sve ono što želi reći – objašnjava Pavličić. A piše li ipak neku novu kratku priču?

– Ova priča koja je sada nagrađena zapravo je nekakav kraj moje suradnje u tom natječaju. Ja sam čuo i prigovora da zašto se uopće stariji pisci tu javljaju i zašto ne prepuste mjesto mlađima, jer da onda oni zbog svog autoriteta i dobivaju nagrade. Ja mislim da je i Večernjakova politika ta da zove i starije i afirmiranije pisce zato da bi privukli mlađe i početnike kojima nije mala stvar, kao što meni nije bila mala stvar kada sam počinjao, biti objavljen zajedno s Aralicom ili Paljetkom. Međutim, ja mislim da sam ovom pričom zaokružio cijelu ovu stvar – veli akademik Pavličić koji je već godinama jedan od najposuđivanijih domaćih pisaca u hrvatskim javnim knjižnicama.

Argentum
PROMO
Otkrijte poklone koji će izmamiti osmijeh na lice svake žene

A1 izdvaja za Vas

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.