Kada razmišljamo u fatalnoj ljubavi i velikoj strasti, u pravilu ne razmišljamo o lokomotivama.
A ipak, kada se jedna lokomotiva zvana Ramona stavi u središte takve priče, ona progovori o nekim prošlim vremenima, davno izgubljenim u oblacima parnih lokomotiva i zvižducima vlakova koji kao da su sasvim nestali iz našeg svijeta.
Najsenzibilniji stroj
Lokomotiva Ramona glavni je lik istoimene predstave Kazališta Gabriadze iz Tbilisija koju smo vidjeli kao drugi naslov na ovogodišnjem Festivalu svjetskog kazališta. Gruzijci su se predstavili lutkarskom predstavom za odrasle, koju su igrali u dvorani Glazbene akademije.
Autor i redatelj Rezo Gabriadze kaže kako je inspiraciju za “Ramonu” pronašao u Kiplingovoj tvrdnji da je “lokomotiva, uz brodski motor, najsenzibilnija stvar koju je čovjek napravio”. Njegova je Ramona istinski senzualna, zaljubljena, razigrana kao mala djevojčica. No ona je ranžirna lokomotiva koja vozi samo kolodvorom, dok njezina dragog put vodi u daljine.
Ponovno se sastaju u tragediji, kada Ramona odluči pomoći putujućem cirkusu.
Cirkus je ovdje moćan simbol nostalgije koja prožima cijelu predstavu, a koja je idealno podcrtana i starim glazbenim hitovima, koji kao da u sebi sadrže ritam vlaka na tračnicama, te načinom na koji su izrađene same lutke.
Okrutna mašina SSSR-a
Cirkuska čarolija tako postaje ona magična poveznica svijeta odraslih i svijeta djece, mjesto na kojem se susreću i prožimaju sve umjetnosti, istovremeno i najveća moguća protuteža okrutnoj birokraciji nekadašnjeg SSSR-a, kojoj smeta čak i zaljubljena lokomotiva izgubljena u svojim snovima. Cirkus je ovdje snažan simbol slobode i zato je ovo predstava u kojoj mogu uživati i mališani, ali koja svoje poruke jasno upućuje odraslim gledateljima.
Donijela nam je novi iskorak na 15. izdanju Festivala svjetskog kazališta, ali i uvela publiku u sjajan novi prostor – dvoranu Glazbene akademije koja ima potencijal prometnuti se u “in” mjesto za najvažnija scenska događanja u metropoli.
