Nakon šest sezona ispunjenih dimom, viskijem i krvlju, saga o obitelji Shelby dobila je svoj konačni epilog. Film "Peaky Blinders: The Immortal Man" stigao je na Netflix 20. ožujka i, očekivano, izazvao globalnu pomamu.
U samo nekoliko dana zasjeo je na prvo mjesto gledanosti u brojnim zemljama, uključujući i Hrvatsku, potvrđujući kultni status koji ova birminghamska priča uživa. Obožavatelji su na društvenim mrežama izrazili oduševljenje povratkom Cilliana Murphyja u ulogu koja ga je proslavila, hvaleći emocionalnu težinu i oproštajni ton filma, a mnogi su istaknuli kako je gledati Tommyja Shelbyja, sada umornog i slomljenog čovjeka, bilo dirljivo iskustvo koje je zaokružilo jednu od najvažnijih televizijskih priča posljednjeg desetljeća.
Radnja filma smještena je u 1940. godinu, šest godina nakon završetka serije. Drugi svjetski rat bjesni, a njemačke bombe zasipaju Birmingham. Thomas Shelby živi u samoći, daleko od svega, u trošnoj vili progonjen duhovima prošlosti i tugom za izgubljenim članovima obitelji, no njegov samonametnuti egzil prekida sestra Ada (Sophie Rundle), koja ga obavijesti da je njegov otuđeni sin, Erasmus "Duke" Shelby (Barry Keoghan), preuzeo vođenje bande i vodi je u opasnom smjeru. Duke, koji posjeduje očevu brutalnost, ali ne i njegovu inteligenciju ili moralni kompas, upušta se u posao s britanskim nacistom Beckettom (Tim Roth), a njihov plan je destabilizirati britansko gospodarstvo puštanjem goleme količine krivotvorenih novčanica. Tommy se tada, potaknut osjećajem dužnosti prema obitelji i domovini, vraća u igru kako bi spriječio katastrofu.
Ono oko čega se slažu i publika i kritičari jest Cillian Murphy. Njegova izvedba ponovno je hipnotička, a portret starijeg, umornijeg i ranjivijeg Tommyja opisan je kao majstorski. Murphy s lakoćom nosi težinu lika koji je postao moderni antijunak, a kritičari su jednoglasni u ocjeni da je upravo on glavni razlog zašto film vrijedi pogledati. Pohvale idu i novim članovima glumačke postave, prvenstveno Barryju Keoghanu, čija je sirova i nepredvidiva energija savršen kontrast Murphyjevoj hladnoj suzdržanosti. Vizualno, film je raskošan i kinematografski superiorniji seriji, no zadržava prepoznatljivu mračnu estetiku, stilizirane usporene snimke i snažan, anakronistički soundtrack na kojem se ovoga puta ističu pjesme irskog benda Fontaines D.C.
Ipak, upravo tu leži i glavni izvor podijeljenih mišljenja. Dok su neki kritičari film opisali kao "izvrstan završetak poglavlja", drugi su bili manje blagonakloni, a glavna zamjerka je što se radnja, koja bi inače ispunila cijelu sezonu serije, pokušala sažeti u nepuna dva sata. Zbog toga mnogi narativni lukovi djeluju ubrzano, iskupljenja nezasluženo, a sporedni likovi, kako novi tako i oni koji se vraćaju iz serije, nemaju dovoljno prostora da ostave dublji dojam. Film ponekad djeluje kao konvencionalni ratni triler koji se odriče psihološke kompleksnosti koja je krasila seriju, svodeći priču na "najveće hitove na oproštajnoj turneji".
Na kraju, "The Immortal Man" suočava gledatelje s pitanjem je li ovo bio nužan nastavak ili samo vrlo skup i elegantan oproštaj. Za vjerne obožavatelje, film isporučuje sve što su voljeli: tamu, stil, prijetnju, obiteljske drame i Tommyja Shelbyja koji jednim pogledom i dalje može srušiti svijet, a scene poput one u kojoj se otac i sin brutalno obračunavaju u blatnjavom svinjcu imaju sirovu snagu koja je oduvijek bila srce serije. Dakle, vizualno je impresivan i nudi nekoliko doista eksplozivnih i dirljivih trenutaka koji služe kao prikladan klimaks priče.
Ipak, ne može se pobjeći od osjećaja da film služi kao most između originalne serije i budućih spin-off projekata koje je kreator Steven Knight već najavio. Kao takav, on je istovremeno i završetak i početak, što ga čini narativno manje zaokruženim nego što bi trebao biti. Je li ovo dostojanstven kraj sage? Za milijune koji su "Peaky Blinderse" pretvorili u globalni fenomen, odgovor je vjerojatno potvrdan. Vidjeti Tommyja kako jaše na crnom konju, baš kao u prvoj epizodi, zatvara krug na zadovoljavajući način. Možda nije savršen, ali je snažan, stiliziran i odvažan oproštaj od jednog od najlegendarnijih likova moderne televizije.
Otvori KEKS Pay
Nisam zadovoljan kako su sfušali kraj, tu je bilo prostora za još jednu cijelu sezonu. Od igre mačke i miša sa onim nacistom pa sve do malo detaljnijih opisa nekih likova možda čak i povratka drugog sina iz afrike. Moglii su napravit remek djelo šlag na kraju. Ovako je na brzinu sklepano u smislu znate što mislimo i podrazumjeva se?