Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 71
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
15. Zagreb Jazz festival

Kubanski jazz i kubanski party Fonsece u rasprodanom Kerempuhu

Foto: Davor Hrvoj
1/2
24.04.2024.
u 10:38

U poznatoj maniri duhovitog, ali bolno iskrenog stand-up nastupa prije koncerta, najavljujući sponzore i medijske pokrovitelje među kojima je i Večernji list, direktor Zagreb Jazz Festivala Dražen Kokanović je poluhumoristično rekao da je ovo možda zadnji Zagreb Jazz Festival. Aludirao je pritom na mogući povratak Zlatka Hasanbegovića ili nekog sličnog u ministarstvo kulture, koji je prije par godina svojom kulturnjačkom paradigmom zabrinjavao sve postavljene, kako se to moderno kaže od „od centra na lijevo“, a koji preferiraju - uljuđeni centar

Kad se kubanski klavirist Roberto Fonseca sinoć popeo na pozornicu Kazališta Kerempuh, puna dvorana posvjedočila je drugom zaredom rasprodanom koncertu 15. Zagreb Jazz Festivala. Mogli bi parafrazirati davnu Armstrongovu izjavu s Mjeseca, pa reći „mali korak za nas unutar Kerempuha, ali veliki za metropolu“. 

Fonseca će se sigurno vratiti kod nas, za što je i sam iskazao želju s pozornice, a zvat će ga i direktor Zagreb Jazz Festivala Dražen Kokanović. No, u poznatoj maniri duhovitog, ali bolno iskrenog stand-up nastupa prije koncerta, najavljujući sponzore i medijske pokrovitelje među kojima je i Večernji list, Kokanović je poluhumoristično rekao da je ovo možda zadnji Zagreb Jazz Festival. Aludirajući na mogući povratak Zlatka Hasanbegovića ili nekog sličnog u ministarstvo kulture, koji je prije par godina svojom kulturnjačkom paradigmom zabrinjavao sve postavljene, kako se to moderno kaže od „od centra na lijevo“, a koji preferiraju - uljuđeni centar. 

Već je početak s Fonsecom na klaviru u postavi s kontrabasistom, bubnjarom i perkusionistom pokazao da ćemo slušati vrlo ritmičnu glazbu, mješavinu jazza i afrokubanske tradicije, bossa nove, salse s mambom na kraju. Ništa čudno za čovjeka koji je svakog člana ponaosob najavio riječima „maestro, s Kube…“, kao da smo mislili da su sa Mjeseca. Mala kubanska zastava izvješena na udaraljkama bila je još jedan detalj lokalpatriotizma postave koja je započela poput Buena Vista Social Cluba - u kojem je Fonseca nastupao - ili postave Sierra Maestra koje smo u Zagrebu gledali pred dvadesetak godina u Tvornici.  

No, ovo je ipak bio jazz koncert, pa smo nakon početka s „Yanim“, u koju su umetnuli i dio standarda „Quizas Quizas“ iz 1947., u sto minuta izvrsnog nastupa čuli puno toga. Nakon takvog ritmičnog početka u kojem je i Fonseca iskazivao više volje prema ritmu nego harmoniji, priča se okrenula naglavačke u dugim, klavirom vođenim skladbama u kojima je Fonseca pokazao zavidno majstorstvo. Koliko može svirati funkcionalno i biti dio zvučne slike benda, toliko je sposoban i za sasvim drugačije solističke izlete. 

Primjerice, možda najbolja skladba večeri, skoro petnaestminutna „Aggua“ počela je kao komad neo-klasike s dugim klavirskim uvodom i harmonijama koje bi prije očekivali iz Beča nego iz Havane, a završila „ekstremnim“ i brzim klavirskim bravurama tehnički impresivnog Fonsece. Melankoličnu klavirsku impresiju „Mercedes“ posvetio je majci, kojoj je njegova učiteljica dok je bio klinac u školi rekla da mali Fonseca nikada neće postati glazbenik, a pogotovo ne pijanist. 

„Clásico“ je nakon slične klavirske ekspertize dovela do solo dionice bubnjara, ali i kontrabasista koji je ostao sam na pozornici i bend uveo u najbolju verziju „Besame mucho“ koju sam čuo u životu. Bila je to prava lekcija iz promjene strukture pjesme koju svi poznaju i iskazivanje kreativnih mogućnosti nadogradnje klasika kad su se članovi Fonsecina kvarteta vratili na pozornicu. Nakon nje „Mambo Pa la Niña“ vratila je priču i koncert na Kubu, skupa s pjevanjem publike u dionici koju ju je „naučio“ Fonseca - otprilike, „djevojko znam da guštaš na mambo“ - ne samo impresivan klavirist nego i sposoban vođa benda i komunikator s publikom. 

Na bisu je uslijedila premijera pjevača Fonsece, jer, kako je sam rekao, nikada prije nije pjevao vodeći vokal na koncertu, a u Zagrebu je isprobao i to, doduše, s puno eha na vokalu, ali emocionalno je položio ispit. Još dvije pjesme dovele su do pravog cubana-partyja u dvorani, u kojem se publika potpuno sljubila s Fonsecinim kvartetom na pozornici koji je pokazao i solidne atribute show-programa kakvim je završio odličan koncert u Kerempuhu.  

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije