Sugestije i mišljenja čitatelja o mojim romanima i ne zanimaju me previše. Nisam poput Charlesa Dickensa koji je objavljivao poglavlja svojih knjiga i osluškivao što o njima misle drugi – rekao je jedan od najčitanijih svjetskih autora trilera norveški književnik Jo Nesbø u punoj zagrebačkoj Gavelli gdje je predstavljao roman “Macbeth”.
Nesbøov dolazak u Zagreb, a onda i Zadar i Split organizirao je njegov hrvatski izdavač Fokus. Prije susreta s četiri stotine ljudi u Gavelli polako je prošetao od hotela Westin do kazališta u Frankopanskoj ulici, a najviše pažnje posvetio je novoj zgradi Muzičke akademije. U Gavelli su ga dočekali Enes Kišević, Mirela Holy, Goran Vlaović, Dubravka Đurić Nemec..., a na pozornici ga je u ulozi novinarke “rešetala” glumica Bojana Gregorić Vejzović, što su Norvežaninu bile slatke muke. Prvo je pitanje bilo vezano uz ukletost koju kazališni ljudi vežu baš uz Shakespeareova “Macbetha” kojeg je Nesbø parafrazirao u svom “Macbethu”, trenutačno najprodavanijoj knjizi u Hrvatskoj.
– Čuo sam za prokletstvo, jer su neki moji prijatelji glumci, ali nisam se bojao. Znam da je i veliki glumac Laurence Olivier zamalo poginuo na pozornici kada je glumio Macbetha. I hrvatski izdavač ozlijedio je nogu kada je u autu imao prvi primjerak hrvatskog “Macbetha”. Kada su mi ponudili sudjelovanje u projektu o pisanju knjiga po Shakespeareovim predlošcima, rekao sam: “Hvala, ne”. No kada sam dobio mogućnost izbora, izabrao sam baš “Macbetha”. Kao tinejdžer gledao sam film koji je na tu temu snimio Roman Polanski. Otada sam zaintrigiran i karakterima i pričom. Trebate znati da mi Norvežani nismo toliko impresionirani Shakespeareom jer imamo Ibsena – rekao je Nesbø koji se ne slaže s tvrdnjama da je “Macbeth” najkrvavija Shakespeareova drama.
– Na listi drama s najviše ubojstava “Macbeth” je tek na četvrtom mjestu. Prvi je “Hamlet”. Oduševila me Shakespeareova struktura koju nisam mijenjao. Kada pišem, unaprijed stvaram sinopsis. Pripreme mi traju jako dugo kako bih stvorio dobar plan puta. A onda pokušavam pronaći stranputice – veli Nesbø o načinu pisanja. A je li točno da je pokušao izbjeći likove vještica, pitala ga je Bojana Gregorić Vejzović?
– Nisam fan nadnaravnih sila i moći. Uvijek se pitam treba li ih uključiti u roman. Vještice su bile važne Shakespeareu. Kod njega su kuhale vještičji napitak, a kod mene nešto malo suvremenije, metamfetamin da bi mladom inspektoru Macbethu posale ponudu koju neće moći odbiti – rekao je Nesbø koji je radnju svog “Macbetha” smjestio u sedamdesete godine prošlog stoljeća u grad koji može biti i u Europi i u SAD-u i u kojem postoje četvrti u koje su opasne za život.
– Macbeth je kao i kod Shakespearea, prvo pozitivac, a onda otkrivamo njegovo drugo lice. Volim takve karaktere pa navijam za Macbetha i kada promijeni ćud i ponašanje – veli Nesbø koji tvrdi da je lako stvoriti čudovište u romanu, ali da njega više zanima reakcija okoline na to čudovište.
– U filmu “Ralje” morski pas ne pokazuje se do samog kraja filma, a mi ga osjećamo. Nije bilo bitno prikazati ga. Tako je i u literaturi – veli Nesbø koji je na pitanje kako će završiti njegov junak Harry Hole bio ubojito direktan.
– Njegova sudbina određena je već u trećem nastavku. Ne mogu mijenjati njegov kraj i ne mogu ga oživiti kada jednom ode. Takva mu je sudbina – veli Nesbø da bi na Bojanin upit hoće li prije smrti Hole barem postati otac odgovorio: “Mogao bih vam odgovoriti na to pitanje, ali bih vas onda morao ubiti.” Nesbø nije htio govoriti ni o liku ubojice iz Vukovara koji postoji u njegovu romanu “Spasitelj” rekavši da je tu ispričana istinita priča i da želi zaštiti svoje informatore te da je čak 99 posto priča o policijskim istragama u njegovim krimićima istinito. Ponovio je da nije gledao filmsku verziju “Snjegovića” i da voli čitati knjige Nabokova, Hemingwaya, Bukowskog, Conrada, ali i Knuta Hamsuna kojega, po njegovu mišljenju, dobro pozna publika u Hrvatskoj. A gdje Nesbø piše?
– Imam stan s velikim boravkom iz kojeg se vidi cijeli Oslo, veliki stol za pisanje s aparatom za kavu i velikim kompjutorom. Ali to je jedino mjesto na kojem ne mogu pisati. Zato odlazim u lokalni kafić s laptopom. Ako za mojim omiljenim stolom sjedi netko drugi, sjednem preko puta i fiksiram ga dok ne ode. Onda stavljam slušalice na uši i pišem. Slušam hard rock, evergrine, pa i jazz i sjetim se oca koji mi je rekao da je, kada čovjek počne slušati jazz, to dokaz da je ostario – rekao je Nesbø odgovarajući na brojna pitanja iz publike. Raspoloženi Nesbø prošetao je potom zagrebačkim središtem posjećujući knjižare u kojima je neumorno dijelio autograme na gotovo dvadesetak naslova koliko mu je objavljeno na hrvatskom jeziku.
