27.
11., četvrtak, ZAGREB
Zvonjava mobitela budi me ujutro i još u snu čujem
urednikovo pitanje da - dođe li do dogovora - bih li išao na
dvoransku turneju s Jinxima i sve to zapisivao u obliku dnevnika.
Naravno da bih, pa ja ih slušam i cijenim već desetak
godina. Odmah mi pada na pamet film “Korak do
slave” i već se vidim u nekom r’n’r
svijetu punom dobre glazbe, droge i seksa. Ubrzo dolazim sebi jer niti
je Hrvatska Amerika, niti su Jinxi više tako mladi i orni za
partijanje, niti Ritam ima novca kao Rolling Stone da to bude tako
glamurozno. Svejedno je prilika koja se ne smije propustiti jer ću
upoznati jedan od najdražih mi hrvatskih bandova i s njima proputovati
Hrvatsku.
29.
11., četvrtak, ZAGREB
Nakon dva dana, desetak mailova i nešto više
poziva tijekom kojih se ponovno pokazalo da se je
lakše dogovarati izravno sa zvijezdama negoli s njihovim
predstavnicima, dobivam zeleno svjetlo za početak pisanja ovog
dnevnika, na dan zagrebačkog koncerta i početka njihove dvoranske
turneje.
Prije koncerta se nalazim s Cocom da porazgovaramo o koncertu. Rekao
mi je: “Zadovoljan sam novom postavom
koja je uigrana i uštimana. Jinxi ni u jednoj postavi nisu
zvučali bolje nego danas.” Bila je očigledna mala nervoza
prije koncerta, kao i što je sam rekao: “Ovo nam
je ipak prvi samostalni nastup u dvorani, ali ako odsviram prve tri
pjesme bez greške, sve ostalo će ići po planu. Naravno, da
nam je teže palo prebacivanje iz male u veliku Dvoranu
sportova jer, osim što, naravno, donosi veću odgovornost,
smatram da u svemu u životu pa i u ovakvim situacijama treba biti
umjeren, ali nam je, s druge strane, drago jer pokazuje da za
našom glazbom postoji velika zainteresiranost, a i bolja je
akustika u velikoj dvorani.”
Koncert je bio pun pogodak, pred više od 5000 fanova, koji
su mogli ne gužvajući se, uživati u dvosatnom koncertu koji je
obuhvatio kompletnu diskografiju Jinxa, od
“Sextasya” do aktualnog albuma ironično
naslovljenog “Na zapadu”. Na bini su Jinxi davali
sve od sebe, pojedine pjesme su zvučale bolje nego na albumima, scena
je bila “ukrašena” sa dva manja i jednim
velikim videozidom kakve još nismo vidjeli u domaćim
produkcijama sa sjajnim i maštovitim VJ-ingom (kojim će se
tijekom cijele turneje baviti Ivan Marušić Klif), a publika
je to prepoznala i davala dobar feedback.
Jinxi su snimali cijeli zagrebački koncert, od kojeg će u dogledno
vrijeme napraviti live DVD. Nažalost zbog zahtjevnosti opreme, samo će
zagrebački koncert ostati zabilježen.
30.
11., petak, ZAGREB
Dnevni mediji su uglavnom suglasni da je svirka bila dobra, ali da se
ipak trebala održati u maloj dvorani i da je Jinxima nedostajala
njihova uobičajena energija prilikom nastupa, pa čak i da su bili
pomalo rezervirani. Članovi banda ostali su zatečeni tim dojmom jer su
se na sceni osjećali posve suprotno.
1.
12., subota, ZAGREB / ČAKOVEC
Na Savici ispred jednog kafića upoznajem klavijaturista Mr. Goodya,
Yayu, trubača Pavlicu, menadžera Krešu, pridruženog im člana
Divića, inače moga kolegu iz srednje za kojeg nisam ni znao da nastupa
s njima i djevojku mu. Ukrcavamo se u kombi i tijekom putovanja
slušam anegdote s njihovih prijašnjih nastupa
poput pokušaja od prije nekoliko kada je band zapeo u Bosni
u snijegu - jer je Coki umjesto za kombi kupio lance za
traktor - pa su se vratili u Zagreb.
Komentirajući i ljigave predizborne poteze političara dolazimo do
dvorane u Čakovcu, gdje upoznajem ostatak banda koji čine Adam na bas
gitari, bubnjar Berko i Ivana koja je back vokal na turneji, dok
saksofonista Tudora znam odavno.
Popodne provodim igrajući košarku s njima u dvorani (ali
moram istaknuti da su Pavlica i Yaya imali najbolji prosjek
šuta), gledajući probu i razgovarajući sa Pavlicom, kultnim
hrvatskim trubačem, koji je svirao od Haustora pa sa svima koji su
nešto značili u našoj glazbi, do Jinxa danas.
Pitam ga kakvo je stanje s groupie djevojkama na našoj sceni
jer Pavlica svira po koncertima već dvadesetak godina.
Odgovorio mi je da je prije, dok je počinjao, bilo svega, da i danas
kao i uvijek ima djevojaka koje ponekad žele nešto
više, ali su sada svi u braku ili u dugim vezama, tako da to
nema smisla, osima za neke druge mlađe bandove. Napomenuo mi je da je
za vrijeme ex-YU scene, uvijek bilo najviše
“groupie situacija” u Beogradu, dok je kao jedno
čudno iskustvo izdvojio jednu djevojku, koja se za vrijeme nastupa u
primoštenskoj Aurori popela na binu i plesala i svijala se
oko njega tijekom cijele pjesme i dobrano mu poremetila koncentraciju.
Koncert je odsviran pred većinom popunjenom dvoranom, svirka je
još jednom bila dobra i dosta moćna. Imam osjećaj da su na
ovoj svirci bili malo opušteniji od samog starta, a i
publika je zbog manje dvorane davala dojam boljeg feedbacka nego na
zagrebačkom koncertu. Set lista i dužina koncerta je bila identična.
Poslije koncerta u backstageu, ekipa je bila zadovoljna odsviranim.
Coki mi je na pitanje kako je na turneju uvršten Čakovec,
koji je ipak manji grad od ostalih, a ne, primjerice, Split i
Dubrovnik, odgovorio: “Na ljeto smo
svirali u ta oba grada, a i dugo nismo bili tu. Jedino ne znam kako je
organizator propustio Varaždin jer lako ćemo se vratiti u Dalmaciju,
ali tko zna kada ćemo opet zaći u ove krajeve.”
Cijelim putem do Čakovca, prije i poslije koncerta te nazad, vladala je
dobra i opuštena atmosfera, tako da se ne bojim kako će
proći Zadar i Šibenik.
6.
12., četvrtak, ZAGREB
Nisam se čuo s Jinxima od koncerta u Čakovcu i jedina novost je to da
je ishvaljen taj koncert u nekim lokalnim medijima i portalima. Također
pada dogovor da se sutra do Zadra vozim s Cokijem.
7.12.,
petak, ZAGREB / ZADAR
Put je počeo mojim bježanjem u Cokijev auto, jer me njegov obiteljski
samojed već nekoliko puta prije toga zaskočio, što mi nije
bilo jasno jer je kraj mene stajala puno zgodnija i
privlačnija Ivana, ali i sam Coki je rekao da je pas malo blesav.
Tijekom vožnje prema Zadru slušali smo albume po izboru svih
nas. Prvo smo slušali The Aliense po Cokijevu izboru,
Magnetic Fields po Ivaninu i Arctic Monkeyse po mom izboru.
Cokijevu automobilsku fonoteku osim nabrojenih CD-a čine samo originali
(dokaz da još uvijek postoje pošteni ljudi), iz
koje smo još mogli izbarati The Clash, Beatlesov
“Revolver”, Waitsa, Ferdinande...
Naravno da je bilo dosta vremena za razgovore u kojima smo žalili za
boljim filmovima i serijama snimljenim prije tridesetak godina, o
aktualnoj glazbi i glazbenoj prošlosti, o
“Batinovićevu gafu” u kojem smo se složili da je
šokantnije u tom prilogu Batinovićevo nepoznavanje engleskog
jezika, iskreno divljenje prema jednom osrednjem reperu i zanemarivanje
sugovornika na sam spomen 50 Centa, od samog navodnog
šmrkanja. Čak je mjesta u razgovoru našao i
naš najveći trash “one hit wonder” Toy
Boy, nekadašnji pjevač, a današnji stilist s
američkom adresom.
Popodne za vrijeme pristizanja ostatka banda i njihove tonske probe, ja
sam proveo u druženju s prijateljicama u Zadru, potom sam s bandom
otišao na večeru u jedan dobar restoran kraj Pet bunara.
Tijekom dana došlo je do male nervoze jer im je menadžer
otišao u Belgiju, pa su neke stvari štekale u
organizaciji, no pristizanjem novih roadieja sve je riješeno
bez nekih većih problema.
U Jazinama su odsvirali ponajbolji koncert dvoranske turneje do sada.
Repertoar je ponovno bio isti, kao i na prethodna dva koncerta, no
atmosfera je bila na vrhuncu od početka do kraja koncerta.
Nakon koncerta je cijela ekipa otišla na promotivni party u
Maya pub. Kako su svi bili jako zadovoljni koncertom, atmosfera se
prenijela i u Maya Pub, gdje se malo popilo i plesalo do ranih
jutarnjih sati. Fasciniralo me da su najstariji iz ekipe Jinxa bili
najrasplesaniji i kada smo se svi uglavnom skupili prema hotelu oko 4
sata ujutro, oni su pokazali iznimnu kondiciju i ostali još
u klubu, s tim da su ujutro bili kao novi i time dokazali
kako su tu ipak godine iskustva s prošlih turneja.
8.12.,
subota, ŠIBENIK
Popili smo kavu na Kalelargi u rano poslijepodne i uputili se u
Šibenik. Koncert se održao opet pred većinom popunjenom
dvoranom, što je postalo pravilo turneje. Na početku
koncerta Jinxi su, s obzirom na sinoćnji koncert,djelovali malo umorno,
no samo nakon par stvari opet su bili oni pravi i do kraja održali
odličan koncert.
Šibenski koncert jedini na turneji nije imao drugi bis s
pjesmom “Zmija i zmaj” jer je publika, nakon prvog
bisa, doslovce u dvije minute napustila dvoranu, valjda ne očekujući
drugi bis, no tu su i fanovi bili najuporniji, tako da je neke članove
banda, osiguranje moralo provesti do backstagea.
10.12.,
ponedjeljak, ZAGREB
Surfajući po interentu naišao sam samo na pohvalne članke
lokalnih portala (EZadar, Glas Dalmacije, Radio
Šibenik) koncerata u Zadru i Šibeniku,
za koje pišu da su raspametili (Zadar) i
oduševili (Šibenik) publiku. Slažem se s tim
člancima jer Jinxi stvarno svakim koncertom sve više i
više rastu.
16.12.,
nedjelja, OSIJEK
Zagovornik sam teze da je nedjelja ubila više ljudi od
atomske bombe, naravno ciljajući na flegmatičnost koju taj dan donosi.
Nisam vjernik, pa nemam običaj ranog ustajanja za misu, a provođenje
cijelog dana gužvajući se u shopping centrima mi je u najmanju ruku
neprivlačno, stoga je vrhunac moje akcije nedjeljom mijenjanje programa
na TV-u.
No, ove nedjelje sam putovao ubrzanim vlakom (zavarao me naziv) u
Osijek, gdje su Jinxi svirali svoj posljednji dvoranski koncert na ovoj
turneji, koja još uključuje novogodišnju svirku
na Korzu u Rijeci. Nakon šest sati vožnje i stajanja u
svakom selu koje ima bar nadstrešnicu ili čak da samo stoji
osoba koja je slično odjevena kao zaposlenik HŽ-a, stigao sam u
“zloglasnu” dvoranu Zrinjevac. Zloglasna je zato
što je od svih dvorana ona najkompliciranija za
naštimati dobro ozvučenje.
Tonac na cijeloj turneji je bio Daniel Biffel, inače tonac po
kazalištima te standardni tonac Pipsa (neki ga se sjećaju i
kao frontmena meni drage grupe Pun Kufer koja je, među ostalim, u
suradnji s Arsenom Dedićem napravila jednu od meni najdražih hrvatskih
pjesama u posljednjih desetak godina “Na balkonu”),
koji je svaku dvoranu, koje su zvučno nezahvalnije od klubova, pa tako
i ovu uspio gotovo perfektno naštimati.
U svim gradovima koje smo posjetili pratio sam i tonske probe koje su
znale trajati od pola sata pa neke i do dva sata tijekom kojih je brass
sekcija često “jam-ala” “Zbog jedne divne
crne žene” Kiće Slabinca, temu Eurovizije i jazz
standarde. Coki je svirao “Wish you were here” Pink
Floyda, a Yaya mu se pridružila u hrvatskoj inačici “Wild
Horsesa” Rolling Stonesa, dok im je Cokijev brat Berko držao
ritam u varijaciji od dalmatinskog “tum čiči- tum
či” do Ramones ritma.
Koncert je počeo desetak minuta poslije devet pred gotovo u cijelosti
popunjenom dvoranom Zrinjevac. Set lista je opet bila ista
kao tijekom cijele turneje, sadržavala je 26 pjesama ubrajajući i dva
bisa, od toga je bilo osam pjesama s novog albuma “Na
zapadu”, sedam sa “Second
handa”, šest s
“Pompeja”, četiri s “Avantura
počinje” i jedina “Little devil” sa
“Sextasya”.
Iako je publika na samom otvaranju koncerta bila malo hladna, nakon
treće pjesme, parter se dobrano popunio, publika se rasplesala i
podigla atmosferu. I Osijek je nakon Šibenika
ostao bez pjesme “Zmija i zmaj”, tj. drugog bisa
jer su nakon prvog, baš kao i u Šibeniku
jednostavno napustili dvoranu, ne očekujući još jedan bis, a
Jinxi ga nisu htjeli forsirati.
Iako nema neke velike razlike u nastupu Jinxa diljem svih ovih gradova
(možda male razlike u raspoloženosti, ali ne i u svirci), razliku su
stvarali posjetitelji i atmosfera koju su stvarali zajedno s bandom.
Kako je ovo posljednji koncert na koji sam išao s Jinxima,
upitao sam Cokija nakon koncerta je li zadovoljan cijelom turnejom.
Odgovorio je: “Zaista smo zadovoljni cijelom turnejom.
Dvorane su bile većinom ispunjene, samo nam uvijek fali ta jedna
četvrtina dvorane. Očito smo negdje u sredini, preveliki za klubove, a
još nedovoljno jaki da punimo velike dvorane. Jedino
još nisam siguran jesmo li trebali svirati malu ili veliku
Dvoranu sportova, no što je tu je.
Produkcija je bila stvarno dobra, mi smo zadovoljni svojom svirkom, a
atmosferu si vidio i sam. “Na kraju sam ih upitao o planovima
za budućnost, a odgovorili su: “Svirat ćemo još
koncerata, izbacit koji single i spot, a onda uzeti mali predah od
svega i polagano nastaviti raditi na novim stvarima.”
Yaya: Ima smisla samo dok je umjereno
RITAM:
Molim te, usporedi mi koncerte nekada i sad? Kakav je osjećaj ponovno
se vratiti?
YAYA: Pa ,vibra je ista, to je uvijek isto. Kao i ekipa - i kad se
radi, onda je uvijek super.
Mada prije, prestala sam raditi jer se izgubila ta vibra jer smo puno
svirali po klubovima i svugdje i postalo mi je malo dosadno, iskreno,
baš mi je, ono, dosadilo i zijevala sam na stageu i ispucali
smo se. Dođeš u fazu kad se ispucaš i puno smo
više svirali nego danas jer sada imamo tjedan ili deset dana
pauze pa možeš nekako akumulirati energiju. Također, nismo
nikada radili ovakvu produkciju. Razlika je između dvorana i klubova
gdje smo prije nastupali jer je zvuk u dvorani užasan i puno ga je teže
napraviti nego u klubovima.
Makar prije nismo imali ni tonca ni neki dobar razglas, tako da je
prije desetak godina bilo nekak... drukčije je sada. Sada su ti
tehnički uvjeti puno bolji . Mislim i da bolje sviramo nego prije jer
smo nešto zreliji.
RITAM:
Je li ti napornije sada ići na turneju?
YAYA: Pa, sada sam deset godina starija i možda mi je malo napornije
putovati nego prije, mada se izgradila autocesta pa je opet
tako lakše, tako da se sve to nekako kompenzira. Pa, nije mi
naporno. Naporno je kad sviraš, primjerice, ljeti - dva tri
tjedna stalno. Kao, primjerice, bandovi vani koji su u busu non-stop i
svaki dan - drugi grad, to mi je nezamisliv đir. Mislim to je način
života. Tu nema ni financijske neke koristi. To je kako si
odabereš - da nemaš svoj dom, da ideš
okolo kao neki cirkus. To nikako ne bih mogla.
RITAM:
Jesi li zadovoljna sada povratkom, novim albumom, turnejom. Ima li
smisla to sve?
YAYA: Pa, ima smisla, naravno. Nećemo mi sada raditi stalno te dvorane,
to je nemoguće u našoj zemlji, u kojoj okrenemo jedan krug
turneje i to je gotovo. Vratit ćemo se vjerojatno u klubove,
što mi je isto drago. Mislim ima smisla dok je sve nekako
umjereno i dok ima neku priču i mjeru. Kad si mlad ne znaš
što radiš. I onda te to košta često.
Sad smo valjda zreliji i pametniji, pa će valjda sve biti O.K.
Otvori KEKS Pay
