Prvi inozemni koncert ove godine kod nas upriličit će Midge Ure sa svojim pratećim bendom u Tvornici kulture 16. siječnja. Bio je kod nas prvi put prije dvije godine pa poklonici znaju što mogu očekivati, ali mnogi koji nisu detaljnije upoznati s njegovom karijerom možda i ne znaju. No kažemo li da se radi o čovjeku koji je s Bobom Geldofom napisao pjesmu "Do They Know It's Christmas?" i organizirao koncert Live Aid, stvari se mijenjaju.
Pogotovo ako znamo da je i Bob Geldof nastupio u istom prostoru nakon Midgea Urea, što Tvornicu čini dodatno zanimljivom svim poklonicima scene osamdesetih godina.
Dodamo li tome da se radi o autoru i vokalu legendarnog Ultravoxa, priča postaje jasnija, a pjesma "Do They Know It's Christmas?" jedan je od onih hitova koji i danas nostalgično pjevuše mnogi. Osim što njegove najveće hitove s bendovima Visage i Ultravox redovito možete čuti na radiju, a da možda i ne znate tko ih je potpisao, Midge Ure ostvario je i solidnu samostalnu karijeru, što nije bilo nimalo lako nakon megauspjeha sa spomenutim Band Aidom i Ultravoxom. Odličan dokumentarac "The Greatest Night in Pop", koji možete pogledati na Netflixu, otkrit će vam kako su on i Bob Geldof u Americi početkom 1985., nakon uspjeha britanskog Band Aida i spomenute himne "Do They Know It's Christmas?", pripremali s producentom Quincyjem Jonesom američku verziju projekta i pjesmu "We Are the World", a sam višesatni koncert Live Aid vjerojatno znate napamet.
Ono što možda ne znate jest priča je "novom romantizmu" i cijeloj lepezi britanskih sastava koji su se u Velikoj Britaniji pojavili nakon smiraja punka i novog vala te početkom osamdesetih pokrenuli synth-pop invaziju electro-popa među kojima je Ultravox bio jedno od najuspješnijih imena. Stoga možete pogledati još jedan odličan dokumentarac na Netflixu, "Blitzed!", koji detaljno objašnjava što se sve na britanskoj pop-sceni događalo koncem sedamdesetih i početkom osamdesetih, kada su hedonizam, eskapizam i plesna groznica preuzeli vodeću poziciju nakon angažiranog novog vala.
Iako se činilo da se radilo o "šminkerima" željnim provoda i lijepe "obleke" bez suvišnih ideoloških stavova, što je donekle i bila istina, četrdeset godina kasnije priča o "novom romantizmu" i njegovu nastanku ipak je složenija nego što je tada izgledalo. Koliko god bili eskapistički i zabavljeni stilom, a ne sadržajem, odmak od sive britanske stvarnosti koji je donio electro-pop, imao je i neke sasvim očite vrijednosti i estetske kriterije pa su najuspješniji bendovi kao što su Duran Duran, Spandau Ballet, Human League ili Ultravox ostali među onima čije pjesme i danas redovito čujete.
Pravim imenom James Ure, Midge Ure rođen je 1953. u Škotskoj i jedan je od ključnih glazbenika britanske synth-pop scene s početka osamdesetih godina. Kao pjevač, gitarist, klavijaturist i autor ostavio je snažan trag radom s Ultravoxom i ostvario uspješnu solo karijeru.
Ure se pridružio Ultravoxu 1979., u trenutku kada je grupa, osnovana 1977., prolazila kroz kreativnu i identitetsku krizu nakon odlaska prvog pjevača Johna Foxxa. Njegov dolazak označio je radikalan zaokret u zvuku; dok je rani Ultravox bio bliži punku i art rocku, s Ureom bend razvija prepoznatljiv synth-pop, melankolični i futuristički stil koji će uskoro postati jedno od glavnih obilježja osamdesetih.
Prvi album s Ureom "Vienna" (1980.) bio je prekretnica i najpopularniji rad sastava. Naslovna pjesma postala je hit i simbol cijele epohe, poznata po svojoj atmosferičnosti, kombinaciji elektronike i gudača, kao i prepoznatljivog vokala Midgea Urea. Slijedili su uspješni albumi "Rage in Eden" (1981.), "Quartet" (1982.) i "Lament" (1984.), s hitovima "The Voice", "Reap the Wild Wind" i "Dancing with Tears in My Eyes". Ure nije bio samo frontmen nego i ključni autor i producent uz legendarnog Connyja Planka, poznatog po ranijim suradnjama s njemačkim grupama Neu! i Kraftwerk. Ureov rad u Ultravoxu obilježen je temama otuđenja, tehnologije, romantike i europske estetike. Razišli su se sredinom osamdesetih, nakon čega je Ure nastavio samostalnim putem, a britanski Band Aid i Live Aid bili su dokazima da ima dovoljno samostalnih zamisli.
Solo karijeru počeo je usporedno s radom u Ultravoxu, a jedan od najvećih uspjeha bio je album "The Gift" iz 1985., s kojeg dolazi njegov najveći samostalni uspjeh, pjesma "If I Was", koja je stigla i na prvo mjesto britanske top liste. Njegova prethodna uloga u popularnoj kulturi nadilazila je samu glazbu i dobila jaču društvenu dimenziju koju je bilo teško dostići kasnijim albumima. Ure je nastavio snimati, surađivati s drugim glazbenicima, povremeno se vraćati Ultravoxu za turneje te nastupati samostalno. Iako je najveće uspjehe postigao u najranijem razdoblju karijere, ostaje jedna od važnijih figura britanske glazbe osamdesetih, a ti odjeci čuju se i danas na njegovim koncertima popunjenim uspješnicama iz svih faza rada. Rad s Ultravoxom popularizirao je zvuk cijele jedne generacije sastava, dok je solo karijerom i humanitarnim djelovanjem iskazao širinu svog utjecaja, po kojem je i danas prepoznatljiv kao figura koja je isticala društvenu svijest o problemima u kojima je glazba mogla pomoći, ali ne ih i riješiti.
Otvori KEKS Pay
