Maestro Ivo Tijardović zasluženo je „dobio“ trolist svojih djela u splitskom teatru. Nakon beskrajno popularne „Male Floramye“ i „Splitskog akvarela“, predstava koje uvijek pune gledalište, u HNK Split u srijedu navečer za premijernu publiku izvedena je Tijardovićeva opereta „Kraljica lopte“, koju je postavila mlada redateljica Kristina Grubiša (večer prije održana je predpremijera za Hajdukovce – prvotimce, veterane, upravu i goste, op. a.). Riječ je, naime, o zajedničkom projektu teatra, Hajduka i Grada Splita, nastalom u povodu 100. godišnjice praizvedbe operete na Starom placu i rođendana našega Hajduka.
Tijardovićeva „Kraljica lopte“, praizvedena 1926., nije se često izvodila. Kulturnjaci su desetljećima po kuloarima šuškali kako ju je „brzinski sklepao“ te da je njezina umjetnička vrijednost ispod razine „Male Floramye“ i „Splitskog akvarela“. Nakon 91 godine neizvođenja, u sezoni 2016./2017. postavljena je na Poljudu, u režiji Jelene Bosančić i pod ravnanjem maestra Harija Zlodre.
Nova, mlada autorska ekipa, drugačije čitanje Tijardovićeva djela, osuvremenjivanje, svježa energija i moderni pogledi na kazališne poetike donijeli su u najlipši grad na svitu, u kojem je Hajduk svetinja, veselu, prpošnu i šarmantnu – pravu hajdučku operetu.
Premijerna publika, kao i uvijek, podijeljena. Nekima se svidjela, neki su grintali kako je loša i previše lokalna, odnosno skroz spliska, pa je drugi neće razumjeti. Nije se „rodija onaj ko bi in ugodija“, ali nedvojbeno je da je ova „Kraljica lopte“ vesela i da će privući mlađe generacije u teatar, što je iznimno važno – zapravo najvažnije!
Osim zanimljive režije Kristine Grubiše, koja je u drugom činu protagoniste odvela na Maltu, a ne u Kairo kako je maestro Tijardović zapisao, dobitna je karika ove predstave fantastična koreografija Raffaelea De Luce. Pohvale zaslužuju i kostimografkinja Ana Roko, scenograf Kristijan Popović, dramaturg Patrik Gregurec, koji potpisuje i adaptaciju libreta, te dirigent Davor Kelić.
„Kraljica lopte“ obiluje masovnim scenama; izrazito su zahtjevne uloge orkestra i zbora, a velik je teret na protagonistima koji pjevaju, glume i plešu. Cijelu je operetu izvrsno „iznio“ Pere Eranović, glumac jednostavno rođen za pozornicu. Uz Lešandra kreirao je još jednog farabuta, ovog puta Matjeja Prohasku, koji zabavlja svakim gegom, batudom, „trbušnim“ plesom i pjesmom. Po pljesku publike „uz bok“ su mu originalni splitski momci – odlični i komični Stipe Radoja i Bojan Brajčić, koji tumače više uloga – kao i veterani Tonči Banov i Filip Radoš. Posebne zasluge u „Kraljici lopte“ ima Tonči Banov, koji je odradio zahtjevan posao jezičnog savjetnika: trebalo je unijeti „stari spliski jazik“ od prije sto godina. Profesionalno i dopadljivo svoje su role odigrali Neda Pejković, Barbara Sumić, Roko Radovan, Bjanka Ivas, Filip Luka Gospić, Branka Pleština Stanić, Felipe Čudina Begović, Joško Tranfić, Matija Škiljo i Ivan Jakus.
Publici se posebno svidjela – lopta. Vrhunski ju je odigrao Jan Hajsok, breakdancer.
Hajduk živi vječno! Neka na daskama HNK Split dugo živi Tijardovićeva opereta „Kraljica lopte“, jer ona će uvijek imati svoju publiku – fetivu ili onu koja se pravi da je od kolina. Nije važno. To je Split.
Otvori KEKS Pay
