Jedan od najvažnijih svjetskih filmskih festivala, Berlinale, započeo je u sjeni kontroverze koja je kulminirala povlačenjem jedne od njegovih najzvučnijih gošći. Proslavljena indijska spisateljica i aktivistica Arundhati Roy otkazala je svoj dolazak nakon što je predsjednik ovogodišnjeg žirija, kultni njemački redatelj Wim Wenders, na uvodnoj konferenciji za novinare poručio kako se umjetnici trebaju kloniti politike. Njegova izjava stigla je kao odgovor na pitanje o sukobu u Gazi i potpori koju njemačka vlada, glavni financijer festivala, pruža Izraelu. Wenders je ustvrdio da filmovi mogu mijenjati svijet, ali "ne na politički način". "Moramo se držati podalje od politike jer ako radimo izrazito političke filmove, ulazimo u polje politike. A mi smo protuteža politici, mi smo suprotnost politici. Moramo raditi posao za ljude, a ne posao za političare", izjavio je Wenders, nesvjestan da će njegove riječi odjeknuti daleko izvan konferencijske dvorane.
Reakcija Arundhati Roy bila je brza i beskompromisna. U izjavi objavljenoj u petak, samo dan nakon Wendersovog istupa, autorica nagrađena Bookerom nazvala je komentare članova žirija "nesavjesnima" i "zapanjujućima". Roy, koja je u Berlin trebala doputovati kako bi predstavila svoj nedavno restaurirani film iz 1989. godine "In Which Annie Gives It Those Ones", poručila je kako takav stav predstavlja pokušaj gušenja rasprave o zločinu protiv čovječnosti koji se odvija pred našim očima. "Čuti ih kako govore da umjetnost ne bi trebala biti politična naprosto je šokantno. To je način da se ušutka razgovor o zločinu protiv čovječnosti dok se on odvija u stvarnom vremenu, i to u trenutku kada bi umjetnici, pisci i filmaši trebali činiti sve što je u njihovoj moći da ga zaustave", napisala je Roy, dodajući kako joj je isprva bilo "slatko i divno" što je njezin "hiroviti film" napisan prije 38 godina odabran za program Klasika.
Spisateljica nije birala riječi kada je opisivala svoje viđenje sukoba, jasno ga definirajući kao "genocid nad palestinskim narodom koji provodi država Izrael". Otišla je i korak dalje, prozivajući vlade Sjedinjenih Američkih Država i Njemačke, kao i nekoliko drugih europskih zemalja, kao "sudionike u zločinu" zbog financijske i vojne potpore. Njezina najsnažnija poruka bila je upućena upravo umjetnicima koji se, prema njezinu mišljenju, skrivaju iza vela apolitičnosti. "Ako najveći filmaši i umjetnici našeg vremena ne mogu ustati i to reći, trebali bi znati da će im povijest suditi. Šokirana sam i zgrožena. S dubokim žaljenjem moram reći da neću prisustvovati Berlinaleu", zaključila je u svom otvorenom pismu. Njezin čin odjeknuo je kao snažan protest protiv onoga što vidi kao moralni kukavičluk unutar institucija kulture.
Wendersov stav, međutim, nije bio usamljen unutar žirija. Na istoj konferenciji za medije, poljska producentica Ewa Puszczyńska, čiji je najpoznatiji projekt Oscarom nagrađeni film "Zona interesa" o idiličnom životu zapovjednika Auschwitza, također je odbacila pitanja o Gazi. Nazvala ih je "kompliciranima" i "pomalo nepoštenima". "Postoje mnogi drugi ratovi u kojima se događa genocid, a o njima ne govorimo. Stoga mislim da je nepravedno pitati nas što mislimo ili kako bismo trebali utjecati na naše vlade", izjavila je Puszczyńska. Takav jedinstven stav žirija stvorio je dojam organiziranog pokušaja izbjegavanja najosjetljivijeg političkog pitanja današnjice, što je u suprotnosti s dugogodišnjom reputacijom samog festivala.
Ironično, Berlinale se desetljećima ponosio time što je najpolitičniji od tri velika europska filmska festivala. Utemeljen u jeku Hladnog rata kao kulturni most između Istoka i Zapada, oduvijek je bio platforma za raspravu o gorućim svjetskim problemima. Upravo je zato ovogodišnji pokušaj bijega od politike izazvao toliko čuđenja i kritika. Problemi nisu novi; već je 2024. godine festival bio u središtu skandala kada je dokumentarni film "No Other Land" o nasilju izraelskih doseljenika na Zapadnoj obali osvojio nagradu, a izraelski suredatelj Yuval Abraham u svom je govoru optužio vlastitu zemlju za aparthejd. To je izazvalo žestoke reakcije u Njemačkoj, a neki su konzervativni političari čak pozvali na ukidanje financiranja festivala.
Čini se da je strah od ponavljanja sličnog scenarija ove godine doveo do svojevrsne autocenzure. Trend izbjegavanja političkih pitanja nije bio ograničen samo na žiri. Kako prenose svjetski mediji, i druge zvijezde poput Neila Patricka Harrisa vješto su zaobilazile pitanja o stanju demokracije u SAD-u. Harris je izjavio kako, iako ima osobne političke stavove, kao glumac pokušava biti "što inkluzivniji". Odluka Arundhati Roy da se povuče s festivala tako je bacila tamnu sjenu na njegovo 76. izdanje, nametnuvši upravo onu debatu koju su organizatori i žiri očajnički pokušavali izbjeći: onu o ulozi i odgovornosti umjetnosti u vremenima najvećih globalnih kriza.
Otvori KEKS Pay
Ta bezrezerva podrška Izraelu unatoč zločinima / genocidu je velika njemačka sramota. Znam da osjećaju grižnju savjesti zbog fašizma no to je promašeno kada je na račun palestinaca.