Festivalom Papandopulo riječko Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca 23. i 25. veljače 2026. obilježava 120. obljetnicu rođenja velikog hrvatskog skladatelja i dirigenta Borisa Papandopula, koji je umjetničkim djelovanjem bio vezan za Rijeku i riječko Kazalište.
Tijekom dva dana Festival donosi raznolik program uz sudjelovanje renomiranih umjetnika, a program će svojom ukupnošću ukazati na dragocjenu Papandopulovu ulogu u oblikovanju hrvatskog glazbenog identiteta 20. stoljeća istodobno odajući počast jednom od najsvestranijih i najplodnijih hrvatskih skladatelja.
Festival će u ponedjeljak, 23. veljače otvoriti koncert „Komorni Papandopulo“ u dvorani riječke Zajednice Talijana, Circolu s početkom u 19 sati. Koncert će pružiti priliku sagledati skladatelja iz drukčije perspektive, ne samo kao autora raskošnih orkestralnih partitura, već i kao iznimnog majstora komorne forme, te ponuditi susret s djelima koja, i desetljećima nakon nastanka, zadržavaju svježinu, razigranost i umjetničku ljepotu.
Tom prigodom bit će izvedene skladbe Monolog za violinu u interpretaciji Mateja Mijalića, dvostavačna Sonata za violinu i klavir u interpretaciji Ivana Grazianija na violini i Ivana Vihora na klaviru, Contradanza u izvedbi pijanista Ivana Vihora koji će uz violinista Mateja Mijalića izvesti i skladbu Meditacija. Rapsodiju concertante za violončelo i klavir izvest će Vid Veljak i Filip Fak dok će Papandopulijadu u C-duru izvesti Riječki klavirski trio što ga čine pijanist Filip Fak, violinist Krunoslav Marić i violončelist Vid Veljak.
Vrhunac festivalskog programa i svečana posveta skladateljevom orkestralnom stvaralaštvu bit će koncert „Simfonijski Papandopulo“ Riječkog simfonijskog orkestra koji će 25. veljače s početkom u 19.30 sati, izvesti neka od reprezentativnih Papandopulovih djela koja otkrivaju različita glazbena lica skladatelja te njegovu sklonost virtuoznosti i dijalogu između solista i orkestra.
Skladbe će biti izvedene pod dirigentskim vodstvom maestra Valentina Egela uz dvojicu iznimnih hrvatskih glazbenika, dvojicu virtuoza na svojim instrumentima, violinista Gorana Končara i pijanista Gorana Filipeca.
Prvi na programu je Koncert za violinu i orkestar, op. 125, koji se smatra jednim od najvrjednijih djela hrvatske glazbe 20. stoljeća, a, kako ističe ugledni violinist Goran Končar, u Rijeci će biti prvi put izveden u cjelini.
„ Koncert za violinu i orkestar Borisa Papandopula bez sumnje je remek djelo klasike 20. stoljeća. Posebno me raduje da je nedavno pronađen i davno izgubljen dio originalne partiture, pa će riječka publika uz proslavu 120.obljetnice rođenja velikog skladatelja prvi put imati priliku poslušati to značajno djelo u cjelini“, kaže jedan od najistaknutijih hrvatskih violinista s međunarodnom reputacijom Goran Končar. Potom će biti izvedena Fantazija za klavir i orkestar, op. 14 uz solistički nastup Gorana Filipeca, a bit će to prva njena izvedba u Hrvatskoj.
„Obljetnice kompozitora prilika su kako za izvođenje djela koja amblematski asociramo s njihovim stvaralaštvom, tako i za otkrivanje novih djela koja iz nekih razloga nisu uspjela naći svoje mjesto na koncertnim podijima“, ističe virtuozni pijanist međunarodne karijere Goran Filipec, a o djelu koje će izvesti s Riječkim simfonijskim orkestrom kaže: „Riječ je o briljantnom dijelu iznimne vitalnosti, karakteristične upravo za Papandopulov opus.“
Koncert će zaključiti izvedba baletne suite „Zlato“ kada će se orkestru pridružiti i nacionalna operna prvakinja, sopranistica Anamarija Knego.
Uz glazbeni dio programa, u srijedu, 25. veljače, u sklopu Festivala Papandopulo, u foyeru Kazališta u 18 sati bit će održano predstavljanje nove monografije “Boris Papandopulo” autorice Erike Krpan i urednice Sande Vojković te otvorenje prateće izložbe.
U razgovoru prigodom predstavljanja monografije i otvorenja izložbe sudjelovat će Goran Končar, glazbenik i suradnik na monografiji i izložbi, akademik Zoran Juranić, skladatelj i dirigent te Valentin Egel, dirigent i ravnatelj Opere HNK Ivana pl. Zajca. Izložba o Papandopulovu životu i djelu bila je početkom godine postavljena u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, a na prvom katu HNK-a Ivana pl. Zajca će se moći razgledati do 13. ožujka.
Boris Papandopulo, sin slavne hrvatske primadone Maje Strozzi, rano je u obiteljskom krugu došao u dodir s glazbom. Rođen 1906. godine u gradiću Honnef na Rajni, nedaleko od Bonna u Njemačkoj, stjecao je znanja za skladateljski poziv na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod profesora i skladatelja Blagoja Berse, a za dirigentsko zvanje kod profesora Dirka Focka u Beču.
Kao dirigent i ugledni zborovođa djelovao je u Zagrebu, Rijeci, Sarajevu i Splitu izvodeći nebrojene operete, opere i balete svih glazbenih razdoblja, te simfonijska djela raznih autora. Bio je direktor Riječke opere u razdoblju od 1946. do 1948. te potom i od 1953. do 1959. godine. Ravnao je prvom predstavom Opere i baleta tada novoosnovanog Narodnog kazališta u Rijeci – Zajčevom operom „Nikola Šubić Zrinjski“, 2. studenog 1946. godine.
Istodobno sklada, pa ćemo u njegovoj glazbenoj ostavštini naći više od 400 djela iz gotovo svih glazbenih područja. Skladatelj, koji je po svojoj nepresušnoj glazbenoj invenciji podsjećao na najplodnije velikane glazbene prošlosti, neobičnom je lakoćom i brzinom stvarao opere, balete, simfonijske skladbe, komorna i klavirska djela, kantate i oratorije. Sjajan poznavatelj orkestralnog zvuka i instrumentacije koristio se u svojim djelima svim stilovima glazbenog izražavanja od barokne motorike, nacionalno – folklornih elemenata sve do dodekafonije i atonalnosti, stvorivši već kao mlad skladatelj djela koja će trajno ostati biserima hrvatske glazbene baštine.
Među njegovim operama ističu se „Sunčanica“ i „Rona“, praizvedena u Rijeci, a među baletima „Žetva“ i „Dr. Atom“ praizveden u Rijeci. Za svečano otvaranje obnovljene zgrade riječkog Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca skladao je 1981. godine kantatu „Mantinjada“ za recitatora, sopile, zbor i orkestar, praizvedbom koje je sam ravnao.
I njegov privatni život bio je nevjerojatna priča o slobodi duha. Prisjetimo se samo da je njegova treća supruga Zdenka bila talentirana balerina i plesačica, no u jednom periodu karijere radila je kao striptizeta u elitnim njemačkim noćnim klubovima pod umjetničkim imenom Madame Buffault. Daleko od toga da bi se sramio njezine profesije, Papandopulo je bio iznimno ponosan na svoju suprugu, njezinu ljepotu i hrabrost.
Njihova ljubavna priča započela je filmski. Upoznali su se u Rijeci 1958., a Papandopulo je, oduševljen Zdenkom, navodno otišao njezinoj majci i rekao: "Molim vas, skuhajte mi čaj. Odmah se vraćam, samo da se odem rastati od sadašnje žene." Bio je to čovjek koji je živio po svojim pravilima, plemić koji se nije libio prevoziti kavu kako bi prehranio obitelj u teškim vremenima. Pisao je partiture nevjerojatnom brzinom, često u bučnim kavanama, potpuno neometan kaosom oko sebe.
Svestrani umjetnik, hrvatski Mozart, kako su ga nazivali, iza sebe je ostavio bogat opus od oko 400 djela: opera, baleta, kantata, raznovrsnih skladbi. Rođen u bogatoj i umjetničkoj obitelji od majke operne pjevačice i oca, grčkog plemenitaša Konstantina, Papandopulo je kompoziciju završio u Zagrebu, a dirigiranje, po preporuci obiteljskog prijatelja Igora Stravinskog, u Beču.
Otvori KEKS Pay
