Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Kultura Kazalište

Kompleksno čitanje Krleže bez katarze tragičnog kraja

Četverosatna premijera borila se s koncentracijom publike, a glumački su briljirali otac i sin Glembay – Mijo Jurišić i Predrag Ejdus
08. kolovoza 2017. u 12:37 0 komentara 648 prikaza
Foto: Grgo Jelavic/PIXSELL

U vrijeme kada pravi partijaneri tek idu u noćni klub u Revelinu, na terasi obližnje dubrovačke Umjetničke galerije završavala je prva dubrovačka festivalska dramska premijera.

U pauzi proba Bojana Gregorić i Amar Bukvić uhvatili ribu za ručak

“Gospoda Glembajevi” u režiji i intenzivnoj dramaturškoj obradi neukrotivog prvaka hrvatske kazališne režije Zlatka Svibena sasvim su sigurno jedno od najkompleksnijih, i to ne samo kazališnih čitanja Krleže koje smo imali prilike gledati posljednjih desetljeća.

Asocijacije na aktualnosti

Ipak, gotovo četverosatna predstava koja se morala boriti i s glasnom i zatupljujućom glazbom iz obližnjih restorana, ali i s prirodnim padom koncentracije u publici zarobljenoj u neudobnim stolcima, do svoga se kraja nekako preuranjeno ispuhala. Katarzičnost tragičnoga kraja Krležine malograđanske epopeje o valjda blasfemičnom erotičkom trokutu u kojem su jedna žena, supruga, majka i maćeha (barunica Castelli) i dva muškarca (otac i sin Ignjat i Leone Glembaj) trajno ovjekovječena u rečenici “Gospon doktor zaklali su barunicu”, tako je izostala. Sviben je i simbolično, ali i doslovno produžio “Glembajeve” i u mogući prostor skriven iza krvavog zločina počinjenog škarama, iščitavajući Krležine zapise o Leoneu koji nakon dvanaestogodišnjeg boravka u ludnici ženi šogoricu, sestru Angeliku s kojom naposljetku ima i sina Leonea... U toj neravnopravnoj borbi između simboličnosti i doslovnosti, nekako se izgubio fokus dubrovačkih “Glembajevih” koji jednostavno nude puno previše znakova i poruka, glazbenih, likovnih i koreografskih, a onda i glumačkih sadržaja, ili krležijanskim jezikom rečeno, tu sve vrvi od juridičkih i dokaza i indicija, pa se lako izgubi kontrola. Na sreću, Sviben nije svoje dubrovačke “Glembajeve” opteretio ionako preočitim asocijacijama na pad jednog današnjeg hrvatskog magnata te je tako očuvao umjetnički dignitet i predstave i teksta. Odabir Umjetničke galerije je, ako zanemarimo buku, odličan i u njoj su se iskazali i scenograf Leo Vukelić i kostimografkinja Bjanka Adžić Ursulov. Efektna je i živa galerija glembajevskih mrtvih duša i svojevrsnog prijetećeg kora predvođena Pericom Martinović i pjevački odličnim Stjepanom Lachom koji prate glavne junake tijekom cijele predstave te izvode songove Zlatka Tanodija i pod koreografskom paskom Staše Zurovca. Treba pohvaliti i Vedrana Komeričkog koji se uspio nametnuti kao kamerdiner, a scenski interesantan je i Lujo Kunčević kao Oliver.

Efektna scenografija i glazba

Vladimir Posavec Tušek odveć je rezervirani dr. Altmann, baš kao i Amar Bukvić u ulozi Silberbrandta ili Robert Bošković kao Ballocsanszky. No zato je više nego odličan samosvojni Mladen Vujčić kao Puba Fabriczy-Glembay ili agramerski precizan Damir Lončar kao dvolični stari Fabriczy.

Trolist glavnih likova predvodi odlični Mijo Jurišić kao Leone današnjih dana, glumac opuštenih, prirodnih gesta koje su ipak u opreci sa deklamatorstvom gosta iz Beograda Predraga Ejdusa koji je u ulozi starog Glembaya briljirao. Osim što je na uvodnoj šetnji galerijom na violončelu odsvirala međimursku popijevku “Vehni, vehni fijolica”, Anja Šovagović Despot bila je đavolski efektna Castellica, žena zavodnica i žena predator. A s pravom mjerom smjernosti i unutarnjeg mira u kreiranje sestre Angelike upustila se Bojana Gregorić Vejzović, koja kao da je sišla sa slike nekog starog majstora koji je pred očima imao model idealne ljepote za sva vremena. 

Predrag Ejdus PREDRAG EJDUS 'Glembay je poput svih tajkuna koje se ne pita za prvi milijun' Zagolicala maštu Rihanna raskošnim dekolteom ukrala pažnju na filmskoj premijeri Zlatko Sviben Ovo s Todorićem gotovo je identično Glembajevima, ali bit Krleže nije samo u klasnoj svijesti
Plazma keksi
BAŠ KAO NEKADA
Stvari koje se godinama nisu promijenile, a svejedno ih obožavamo
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.