Jean-Paul Sartre, jedan od najutjecajnijih i najkontroverznijih mislilaca 20. stoljeća, preminuo je 15. travnja 1980. godine, ostavivši iza sebe nasljeđe koje i danas izaziva polemike.
Dakle, na današnji dan, prije više od četiri desetljeća, Parizom se kretala pogrebna povorka kakvu grad rijetko pamti. Više od 50.000 ljudi izašlo je na ulice kako bi se oprostilo od Jean-Paula Sartrea, intelektualnog diva čije su ideje oblikovale poslijeratne generacije.
Kao ključna figura egzistencijalizma i marksizma, Sartre nije bio samo filozof zarobljen u akademskoj kuli od bjelokosti; on je svoje ideje živio do krajnjih granica, pretvarajući vlastitu egzistenciju u manifest beskompromisne slobode i odgovornosti. Njegov utjecaj protezao se od filozofskih traktata i romana do kazališnih dasaka i političkih prosvjeda, čineći ga istinskom savješću svoga vremena, premda često omraženom.
Temelj njegove filozofije počivao je na jednostavnoj, ali revolucionarnoj tezi: "egzistencija prethodi esenciji". Za Sartrea, čovjek se rađa bez unaprijed definirane svrhe ili prirode. On prvo postoji, bačen u svijet, a tek potom, kroz svoje izbore i djelovanje, stvara vlastitu suštinu. To je značilo da ne postoje izgovori u vidu sudbine, božanskog plana ili ljudske prirode. Bili smo, kako je slavno rekao, "osuđeni na slobodu" - teret koji podrazumijeva apsolutnu odgovornost za svaki naš postupak, jer birajući za sebe, biramo i za cijelo čovječanstvo. Ta temeljna ideja prožima njegova ključna djela, od filozofskog remek-djela "Bitak i ništo" do egzistencijalističkog romana "Mučnina" i drame "Iza zatvorenih vrata", iz koje potječe legendarni citat "Pakao, to su drugi".
Jednako radikalan kao u filozofiji, Sartre je bio i u privatnom životu, ponajviše u svojoj 51-godišnjoj vezi s filozofkinjom i ikonom feminizma, Simone de Beauvoir. Upoznali su se 1929. godine kao studenti i postali nerazdvojni životni partneri, iako se nikada nisu vjenčali niti živjeli pod istim krovom. Njihov odnos bio je utemeljen na onome što su nazvali "paktom transparentnosti". Imali su, kako je Sartre objasnio, "esencijalnu ljubav" koja im je dopuštala da slobodno ulaze u "kontingentne ljubavne afere" s drugim ljudima, pod jedinim uvjetom da jedno drugome sve, bez zadrške, ispričaju. Taj je dogovor bio nezamislivo pustolovan za ono vrijeme, a de Beauvoir je u njemu vidjela priliku da kao žena preuzme slobodu koja se tradicionalno smatrala isključivo muškom privilegijom.
U praksi, ovaj je pakt stvorio kompleksnu i često bolnu mrežu odnosa koja je desetljećima skandalizirala javnost. Oboje su imali brojne ljubavnike i ljubavnice, često iz redova svojih studenata i studentica. Sartre je, čini se, bio daleko promiskuitetniji, a de Beauvoir je, kako otkrivaju njezina pisma i biografije, često patila od ljubomore, ali je istovremeno preuzela ulogu organizatorice Sartreovog ljubavnog života, zbog čega su je neki posprdno nazivali "Notre-Dame-de-Sartre". Njihov krug prijatelja i bivših partnera postao je poznat kao "obitelj", a intimni detalji njihovih veza, koje su si međusobno prepričavali, davali su im auru modernih opasnih veza, gdje su intelektualna analiza i strast bili neraskidivo isprepleteni.
Sartreov otpor konvencijama nije se ograničavao samo na spavaću sobu. Njegov cijeli život bio je obilježen prkosom prema autoritetima i institucijama. Kao student, zajedno s prijateljima, izveo je medijsku podvalu obavijestivši novinare da će slavni avijatičar Charles Lindbergh dobiti počasnu diplomu, što je privuklo tisuće znatiželjnika pred školu da vide Lindberghovog dvojnika. Kasnije je sudjelovao u francuskom Pokretu otpora, a nakon rata postao je glasan kritičar kolonijalizma i američkog imperijalizma. Vrhunac njegova bunta dogodio se 1964. godine kada mu je dodijeljena Nobelova nagrada za književnost. Odbio ju je, uz objašnjenje da "pisac ne smije dopustiti da ga se pretvori u instituciju", postavši tako prvi laureat koji je dobrovoljno odbio tu čast.
Unatoč briljantnom umu, Sartre je bio poznat po potpunom zanemarivanju vlastitog tijela i osobne higijene. Biografi navode kako je prezirao vrijeme utrošeno na "pranje, brijanje, čišćenje zubi i kupanje", a njegov fizički izgled, niska građa i razroko desno oko, bili su predmet poruge još od djetinjstva. Njegov životni stil bio je autodestruktivan; da bi održao nemilosrdan tempo pisanja, koristio je amfetamine, a dnevno je pušio dvije kutije cigareta i pio znatne količine alkohola. Takav način života na kraju mu je uništio zdravlje; 1973. godine gotovo je potpuno oslijepio. Jean-Paul Sartre bio je čovjek opsjednut vlastitim intelektom, a tijelo je tretirao kao nužno zlo koje stoji na putu njegovu umu. Sahranjen je pokraj Simone de Beauvoir na pariškom groblju Montparnasse, čime je njihov "esencijalni" pakt dobio i svoj vječni epilog.
*uz korištenje AI-ja
Otvori KEKS Pay
Teški muljator. Odbio Nobelovu, ali poslije tražio novce od nagrade. Lažirao svoj boravak u njemačkom zarobljeništvu kao da je bio pun otpora i junaštva, a samo se ulizivao Nijemcima. Knjige dosadne, za razliku od Camusovih. A i Simone se iskazala. Zavodili nevine mlade ljude pa ih iskorištavali... Loši ljudi