Parafrazirajući staru uzrečicu rock-kritike o "problemima drugog albuma", mogli bismo reći da se pred Elementalom našao itekako zahtjevan zadatak – osobito kod nas: riječ je o postavi koja postoji gotovo trideset godina, a treba riješiti izazov devetog albuma. Sam podatak da je Elemental objavio novi album "Dobra djeca" već govori da imamo posla s ozbiljnom postavom koja nije ovdje slučajno: napravila je mnogo važnih stvari, a s vidljivom snagom i kapricom voljela bi to raditi i dalje. Šest godina nakon izvrsnog albuma "Ilica", a deset od dvostrukog magnumopusa "Tijelo", potpuno je jasno da se nešto moralo promijeniti, jer se puno toga promijenilo na sceni i u svijetu u tom razdoblju. I mijenja se svakodnevno.
To se ponajprije čuje na početku albuma "Dobra djeca", koji bi elektroničkom synth podlogom uvodnih pjesama "Grli me", "Nisi ti ja sam" i "Vodi me u mrak" mogao šokirati stare poklonike benda, ali i dovesti puno novih.
Sva ta hitoidna podloga ispunjena je smislenim tekstovima pjesama koje govore o identitetu, osobnim krizama i međuljudskim odnosima, uz sjajan plesni poticaj. Ako je prije nekoliko godina cijeli svijet raspravljao o feminističkom podtekstu hita u kojem je Miley Cyrus sama sebi kupovala cvijeće, teško mi je razumjeti zašto to kod nas ne bi moglo funkcionirati s Remi i Elementalom. Naravno, problem je u tome što smo popkulturna provincija u kojoj detalji često ne postoje, pa se svaki iskorak lako doživljava kao sve, samo ne stvarni pomak u autorskom izrazu.
Promjena sviračke i aranžerske pozicije u 11 novih pjesama vjerojatno je najupečatljivija, ali nipošto loša. Dapače, ono što se nije promijenilo jest volja Elementala – svi potpisuju glazbu, a tekstove Mirela Priselac Remi i Luka Tralić Shot – da razgovaraju o važnim pitanjima, društvenim problemima i stanju nacije. Važne teme koje ćete pronaći na "Dobroj djeci" rijetko nailazite kod drugih domaćih izvođača, a "razgovori" Remi i Shota u pjesmama, između njezina visokog i njegova dubokog glasa, kao da intuitivno naglašavaju razlike koje postoje među svima nama.
To što su pjesme zapakirane u protočniju ovojnicu i što je na koncu riječ o odličnim pjesmama koje imaju potencijal za radijsko emitiranje i dostizanje veće slušanosti, samo govori da Elemental osluškuje situaciju na sceni i želi doći do što šireg kruga poklonika. A to je legitimni zadatak, pogotovo u ovako kasnoj fazi karijere, koji su uz nekoliko promjena celofana uspjeli ostvariti na "Dobroj djeci". Budimo jasni, ne radi se o nikakvom kompromisu, jer to je tek uvod. U nastavku albuma Elemental i dalje "pljuje istini u oči" u mjeri koja i danas kod nas može šokirati mnoge. "Dobra djeca" uključuju puno pjesama koje izravno adresiraju situaciju u kojoj se nalazimo i pritom to čine beskompromisno, na tragu angažirane umjetnosti koja ne skriva lice pred problemima.
"Ja sam pička materina" poručuje Remi u pjesmi "Ovo je moje tijelo", što je vjerojatno najkraća moguća definicija problema s kojim se bore žene kod nas. To nije borba samo s partnerima, nego i s pitanjima prava na pobačaj, te s moliteljima koji na Trgu zagovaraju mušku supremaciju, dok se Željka Markić, za nju financijski isplativo, ponaša kao da s Hodom za život i sličnim populističkim inicijativama ima pravo upravljati sudbinom žena u Hrvatskoj. No tekstovi pjesama većinom su složeniji, suptilniji i "pjesničkiji", a progovaraju o neuralgičnim situacijama, od osobnih pozicija do problema u društvu. "Bijelom", dakako.
Poput prihvaćanja migranata u "Kući" sa stihom "otvaram vrata i prijelaze da možeš ući", nakon čega slijedi problematiziranje "domaće" pozicije; "da bar vjerujem u božanskog možda bi mi bilo lakše kad je teško, ovako bez blagoslova idem na vjetrenjače, možda su me ovdje krstili greškom", a u nastavku "gradom jure ljudi iz nekih mirisnih zemalja, skrivaju lice i jure od sudbine, po bijeloj zemlji užarenog Balkana".
"Zamisli" je još jedan kandidat za potencijalni hit čija plesna podloga krije vrlo ozbiljan sadržaj. Za usporedbu, iako u glazbi nema nečega sličnog, kao da se radi o današnjem kontrapunktu nekadašnjoj "Zamisli život u ritmu muzike za ples", samo što je tada rješenje za osvježenje bilo pet – šest piva u sebe, a danas rješenja gotovo i da nema, jer: "Zamisli da smo ljudi bez iskre, da nas ništa ne vozi i ništa ne gura/Zamisli da smo ljudi bez iskre mlakoga srca, bez žara i futura/Bolesni kada treba izaći i tražiti svoje pod suncem mjesto/Bolesni dok nam rade o glavi/Ma htio sam doć', al' je iskrslo nešto/A kuće nam gore i zastave viju/I nema baš nikog da prereže zmiju/I svi mi se smiju od uha do uha/Ha-ha-ha-ha-ha ljudi bez duha".
Naslovna "Dobra djeca" klasik je po kojem je album zasluženo naslovljen. Ta balada donosi sjajan tekst o generacijskim razlikama i mladima koji mijenjaju svijet nabolje; "Evo kakav svijet vam ostavljamo/Vi niste to zaslužili/Umjesto da svoje greške ispravljamo/Vas smo njima zadužili/Al' u tom je vaša snaga zato bolji ste od nas/To što dajemo vam mijenjate po sebi/Kad zatvorimo oči jednom odemo odavde/Znamo, postali ste ljudi veći nego mi". Puno je ovakvih primjera probojnosti novog Elementala, pa je stoga preporuka svima koji će slušati album da ga stvarno i čuju, bar desetak puta, pa tek onda donose sud. Jer puno detalja treba promotriti, a kako se radi o primijenjenoj glazbi, važno je naglasiti da Elemental ne piše "komunistički manifest" ili pamflet, nego snima glazbu i vokale. Poruke su ozbiljne, ali donesene na drukčiji način, za koji treba imati i "sluha".
Otvori KEKS Pay
Neke teze novinara su zlonamjerne i širenje mržnje bazirane na neznanju i lažnim stereotipima. molitelji koji na Trgu ne zagovaraju mušku supremaciju, nego da i muški budu duhovni autoriteti, kao što su to već i žene u brakovima. a pitanje prava na pobačaj je zapravo pitanje prava na život najranjivijeg i nedužnog. Kada se provodi AB čedu već kuca srce, ono je drugo biće u tijelu majke, darujte mu život i ako se ne možete brinuti ima tisuće parova koji bi bili presretni imati dijete o kojem mogu brinuti