Kyle Eastwood nije u Zagreb ušao jašući na konju poput njegova oca u mnogim filmovima iz kojih smo čuli glazbu u srijedu navečer u dvorani SC-a, već sa kontrabasom i kvintetom. Dok se njegov otac filmski obračunavao sa zlikovcima, kod kuće je slušao jazz, pa je i mladi Kyle Eastwood vjerojatno čuo Charlieja Parkera više puta nego mi u cijelom životu.
Stoga nije bilo čudno da je nastup otvorio baš sa Parkerovom temom iz biografskog filma „Bird“ koji je njegov otac režirao 1988. i javno iskazao poštovanje prema glazbi koju je obožavao, i „navukao“ svog sina na nju.
Efektan koncept turneje „Eastwood by Eastwood“ - 25 godina nakon što je Kyle prvi puta bio kod nas i jedne večeri završio kod Boška Petrovića u BP Clubu - značio je da izvode teme iz filmova Clinta Eastwooda, ali je i tu Kyle iskazao poštovanje prema drugim, starijim skladateljima, i od filmskih scoreova koje je sam napisao odabrao samo temu iz fima „Pisma sa Iwo Jime“. Dodao je u repertoar i Morriconeovu glazbu iz filma „Cinema Paradiso“, naglašavajući da mu je Ennio Morricone omiljeni filmski skladatelj.
No, sve ostale izvedene tema u 90 minuta odličnog nastupa bile su iz filmova Clinta Eastwooda. a te zvučne poslastice iz legendarnih scena pamtimo zamalo kao i same vizualije. Već nakon druge, John Williamsove teme iz filma „Kazna na planini Eiger“, pokazalo se da je Kyle Eastwood ponio sa sobom i električnu bas gitaru, koju je zapravo koristio većim dijelom koncerta.
Prvi puta za poetičnu temu iz filma „Nedodirljivi“ koju je skladao sam Clint Eastwood i efektno se približio onome što je John Carpenter radio redovito (sam pisao glazbu za svoje filmove). Nakon duela bas gitare i trube (sjajan Quentin Collins) i dugog klavirskog sola Andrewa McCormacka, na red su došle dvije teme koje je napisao Lalo Schifrin za filmove „Prljavi Harry“ i „Magnum Force“. Tu se pak pokazala jazz-funk strategija tipična za sredinu sedamdesetih, u kojima su nas „dvoboji“ saksofona Brandona Allena i trubača, dok je Kyle Eastwood energično „vozio“ i vodio na električnom basu, vratili u sedamdesete kad je dotadašnja klasična glazbena podloga postala „moderna“.
Nakon već spomenute „Iwo Jime“ i „Cinema Pardiso“ – započete višeminutnim lirskim duetom klavira i bas gitare, na koju se nadovezao klarinet na koji se prabacio Collins – Kyle Eastwood najavio je još jednog Morriconea. Dobili smo temu iz filma „Za šaku dolara“, s dugim solističkim uvodom kontrabasa, nakon kojega su se svi glazbenici vratili na pozornicu i poput revolveraša u nekom jazz-saloonu svi zajedno i istovremeno „upali“ u glavnu temu filma.
Sklonost Morriconeu pokazala se i na bisu, koji je mogao donijeti samo epsku glazbenu temu filma „Dobar, loš, zao“, sa Kyleom Easwoodom opet na električnoj bas gitari, bubnjarskim solom Chrisa Higginbottoma i višeminutnom epopejom uz koju ste mogli rekreirati poznate vizualne scene iz filma. Prednost ove večeri bila je u tome što je teme koje u filmovima čujete nakratko, kvintet Kylea Eastwooda rekreirao u desetminutnim verzijama, dajući prostora da se svirački obračunaju sa slavnim predlošcima i daju im nove naglaske s majstorskim sviračkim dionicama. Parafraziramo li legendarni dijalog iz filma „Prljavi Harry“, da nam je Kyle Eastwood na kraju koncerta poručio, „moraš si postaviti jedno pitanje: ‘Osjećam li se sretnim?’“, odgovorili bi mu potvrdno.
Otvori KEKS Pay
