U losanđeleskom Dolby Theatreu u nedjelju navečer – ili ponedjeljak rano ujutro po našem vremenu – 98. put dodijeljene su nagrade Oscar. Utrka za ovogodišnje zlatne kipiće bila je itekako tijesna, a na kraju večeri trijumfirao je film "Jedna bitka za drugom" Paula Thomasa Andersona sa šest Oscara: za najbolji film, najbolju režiju i adaptirani scenarij koji potpisuje Anderson, za sporednog glumca Seana Penna, montažu Andyja Jurgensena i casting Cassandre Kulukundis.
Nešto lošije prošao je drugi favorit večeri, "Grešnici" Ryana Cooglera, koji je ranije ponio titulu oskarovskog rekordera s čak 16 nominacija. No, osvojio je sveukupno četiri nagrade: za najbolju glavnu mušku ulogu Michaela B. Jordana, Cooglerov originalni scenarij, fotografiju Autumn Durald i glazbu Ludwiga Göranssona.
Za "Grešnike", koji su nakon godina #OscarsSoWhite protesta, u fokus Akademije napokon uspjeli staviti crne umjetnike, ovo bismo mogli nazvati prilično dobrim rezultatom. Naravno, i vrapci na grani već odavno znaju da je kvaliteta sporedan kriterij pri odabiru oskarovskih pobjednika, jer, kao što su istaknuli Večernjakovi kritičari Robert Bubalo i Jelena Ružić, povijest dodjele nagrada pokazuje da u igru često ulaze i drugi faktori: karijere koje čekaju priznanje, raspoloženje birača ili jednostavno trenutačni kulturni kontekst. Izgleda da je kulturni kontekst koji su "Grešnici" pogodili, ovog puta ipak izgubio pred karijerom Paula Thomasa Andersona koji je nakon više desetljeća i četrnaest nominacija sada dočekao priznanje s, kako to obično biva, jednim od lošijih mu uradaka.
Nadalje, tri Oscara dobio je "Frankenstein" Guillerma del Tora, dva Netflixovi "KPop lovci na demone", a najboljim međunarodnim filmom proglašen je "Sentimentalna vrijednost" Joachima Triera. Očekivano, najboljom glumicom proglašena je Jessie Buckley za ulogu Agnes Shakespeare u "Hamnetu" Chloe Zhao. Bila je ovo lijepa večer za horor filmove, prečesto zanemarivane, jer osim "Grešnika", slavila je i Amy Madigan za svoju ulogu tete Gladys u hororcu "Trenutak nestajanja".
Apsolutnim gubitnikom definitivno bi se mogao prozvati "Marty Veličanstveni", koji je svojih devet nominacija profućkao, a dozlaboga naporni napori Timotheéja Chalameta da si posljednjih mjeseci iskačući iz paštete osigura svog prvog Oscara, neslavno su propali. Zato ipak nije kriva njegova nesretna izjava o tome kako za "balet i operu više nikoga nije briga", jer je glasovanje u tom trenutku već bilo zatvoreno, ali mogla bi ga zadesiti sudbina Leonarda DiCaprija. A to znači da Oscaru neće ni primirisati sve dok ne bude jeo sirovu bizonovu jetru, spavao u lešini konja i hrvao se s medvjedom kao njegov stariji kolega u "Povratniku".
Ovu večer obilježilo nekoliko povijesnih trenutaka – poput prvog Oscara za jednu ženu direktoricu fotografije, Autumn Durald, te također prvog glumačkog Oscara za jednu Irkinju, Jessie Buckley. Zbilo se i jedno zbilja rijetko izjednačenje, kada su dva kratka igrana filma "The Singers" i "Dvoje ljudi izmjenjuje slinu" oba dobila nagradu, što se do sada dogodilo samo šest puta i nikada u toj kategoriji. A sinoć, prvi put u povijesti Akademije dodijeljena je nagrada za najbolji casting, koju je ponijela Cassandra Kulukundis za "Jednu bitku za drugom". Iz nepoznatog razloga, na dodjeli se nije pojavio dobitnik Oscara za najbolju sporednu ulogu, Sean Penn, kojem je ovo već treći kipić. To je prezenter Kieran Culkin pak popratio duhovitom opaskom: "Sean Penn nije mogao biti s nama večeras – ili, nije htio". Međutim, unatoč tim malim uzbuđenjima, nisam se mogla oteti dojmu da je ovo bila jedna od najdosadnijih dodjela do sada. Možda to možemo pripisati zlovolji jer mi je već odavno prošlo vrijeme za spavanje, ali odgovorno tvrdim da se još od šamarčine koju je Will Smith opalio Chrisu Rocku prije četiri godine, na Oscarima nije dogodilo baš ništa uzbudljivo ni iznenađujuće, ni na filmskom planu ni na ovom životnom.
Pa tako, iako se šuškalo o mogućim prosvjedima zbog napada SAD-a na Iran i otkazivanja crvenog tepiha te iako se hollywoodske zvijezde vole koristiti ovakvim događajima za svoj performativni aktivizam, na tom se planu nije dogodilo gotovo ništa. Nekoliko rutinskih pošalica voditelja Conana O'Briena na račun Trumpove administracije i jedan jedini usamljeni usklik "Sloboda Palestini", koji je publici i gledateljima uputio Javier Bardem dok je najavljivao kategoriju za najbolji međunarodni film.
Kategoriju u kojoj onda Oscara nije osvojio "Glas Hind Rajab", tuniski kandidat i potresni film o tragičnoj sudbini jedne palestinske djevojčice, čijim je glumcima zabranjen ulazak u SAD, a niti "Bila je to samo nesreća" iranskog redatelja Jafara Panahija, već norveška drama o disfunkcionalnoj obitelji "Sentimentalna vrijednost". Nešto ostrašćeniji bili su govori dobitnika Oscara za najbolji dokumentarni film "Mr. Nobody Against Putin", jer redatelji David Borenstein i Pavel Talankin upozorili su na opasnosti bezbrojnih, malih činova sudioništva koji vode ka gubitku slobode i pozvali na hitan prekid svih ratova. Sve u svemu, mlako i sterilno. Vidimo se nagodinu!
Otvori KEKS Pay
