Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 181
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
Daleko od doma

Glumac doživio scenarij iz noćnih mora: Iz Hrvatske je otišao privremeno, no granice su se zatvorile

Foto: Zarko Basic/PIXSELL
1/5
22.05.2020.
u 09:32

Leona Paraminski je u Americi, Adrian Pezdirc trenutačno u Švicarskoj, a Ivor Martinić iz Barcelone na daljinu u Hrvatskoj koordinira projekt Monovid-19

U pandemijskoj krizi, ili zgodnom kovanicom nazvanoj “koronakrizi”, slažu se mnogi, kulturni djelatnici i umjetnici izvukli su deblji kraj. Zabrana okupljanja, nastupanja, mirovanje kazališta i kina, učinile su ih jednom od najranjivijih skupina. U Zagrebu, tek što su umjetnici započeli s borbom za mjesece tijekom kojih im je bio onemogućen rad, situaciju je pogoršao jak potres koji je mnogima oduzeo domove. A što je s hrvatskim umjetnicima koji su tijekom previranja zapeli u inozemstvu, daleko od doma? Naš nagrađivani dramatičar Ivor Martinić za najgore se karantene nalazio u Barceloni – a na daljinu je stigao uspješno koordinirati projekt Monovid-19 koji će uskoro biti postavljen u Zagrebačkom kazalištu mladih. U razgovoru za Večernji list koji je vođen prije otkrio nam je da je Španjolska prilično loše prošla u pandemiji, a donedavno je bilo dopušteno izaći samo do dućana i ljekarne.

– Takva stroga karantena polako pokazuje svoju logiku, broj novozaraženih se napokon smanjuje – rekao nam je Martinić.

U inozemstvu, točnije u SAD-u, krizu je dočekala i glumica Leona Paraminski. Ona se iz svog doma u Santa Barbari javila na otvaranju virtualne izložbe fotografa Johna Pavlisha rekavši da je njezin život gotovo pa stao. Predaje na fakultetu i sva su predavanja online, no s time nije najsretnija.

– Razapeta sam između dva doma, u Hrvatskoj i ovdje, i tako će vjerojatno biti do kraja mog života. Teško sam doživjela situaciju s potresom u Zagrebu. Bila je noć kad me tata nazvao i rekao što se dogodilo – ispričala je Paraminski. I redatelja Rajka Grlića pandemija je zatekla u Americi te je o iskustvu izolacije i osjećaju apsolutne nemoći dok iz daljine gleda na situaciju u domovini, progovorio u velikom intervjuu za Večernji list.

– Osjećaj nemoći jednostavno je osjećaj nemoći. Strašan. Daljina na njega zalijepi i onaj mali dodatak; osjećaj potpune bespomoćnosti. Telefoni i e-mailovi neki su surogati. Posljednje dane provodimo provjeravajući gdje je tko od prijatelja, znanaca… Mnoštvo isprekidanih informacija koje prolaze kroz glavu, sudaraju se i ne dopuštaju mir – rekao je Grlić, a okomio se i na “egomanijaka iz Bijele kuće” te njegovu zakasnjelu i neučinkovitu borbu protiv koronavirusa.

A pjesnikinju Mariju Dejanović, koja iza sebe ima dvije odlično primljene zbirke, ovjenčane Goranom i nagradom Zdravko Pucak, koronakriza snašla je u grčkom gradu Larissi, gdje je sudjelovala u organizaciji međunarodnog Thessalian Poetry Festivala. Trenutačno živi na dvije adrese, jedna je u Larissi, a druga je osamljena kuća na obali Egejskog mora. Tijekom karantene pisala je dnevnik prepun anegdota, koji je objavilo i Hrvatsko društvo pisaca.

Naš je lift trenutačno najnesigurnije mjesto u gradu – znaš li koliko doktora živi u ovoj zgradi, rečenica je koja bi u bilo kojem drugom razdoblju zvučala potpuno besmisleno. U tri u noći, znali su nam zvoniti mobiteli s alarmantnim porukama od vlasti o nenapuštanju svojih domova", pisala je Dejanović te otkrila i da su u najgorem razdoblju morali poslati SMS sa svojim podacima i svrhom odlaska kako bi smjeli napustiti kuću. “1 Marija Dejanović Larissa – ja sam Marija i idem do bankomata”.

I ZKM-ov glumac Adrian Pezdirc proživio je scenarij iz noćnih mora. Iz Hrvatske je otišao privremeno, u sklopu dvogodišnjeg projekta Europski ansambl. Od siječnja se nalazio u Stuttgartu i pripremao premijeru predstave “The Clickworkers” u režiji Selme Spahić, no ubrzo su sve premijere, gostovanja i predstave odgođene. U Zagreb se trebao vratiti 14. ožujka, no – zakasnio je na let.

– Kako su avionske karte u tom trenutku poletjele u nebo, a granice su se za strance zatvorile, samo me ljubav spasila od potpunog emotivnog sloma te smo došli u Švicarsku, odakle je moj partner, koji se sasvim slučajno zove kao i ja, u kuću u planinama, gdje smo imali riješeno stambeno pitanje i mogućnost slobodnog kretanja – kazao nam je Pezdirc, koji je prije nekoliko dana stigao u Dansku, u maleno mjesto Vig, putujući nekoliko dana vlakom preko Njemačke. Tamo boravi u sklopu umjetničke rezidencije Kunstkollektivitet 8B. U Švicarskoj i Danskoj, kaže nam Pezdirc, spašavanje kulture došlo je na red, ipak poslije ekonomije i radnih mjesta. Međutim, nadležna ministarstva pobrinula su se za institucije i strukovna udruženja, a organizirana je i raspodjela sredstava slobodnim umjetnicima i nezavisnim kulturnim institucijama. Nacionalni i privatni javni servisi stavili su naglasak na reprodukciju glazbe, filmova i serija domaćih autora te postoji vrlo razvijena svijest o vrijednosti umjetničke prakse te razvijen sustav zaštite freelance umjetnika.

– U Hrvatskoj se umjetnike doživljava kao sisače državnog proračuna, nebitne i nepotrebne aktere u zbilji prepunoj površnih važnosti. Volio bih da se svi koji tako razmišljaju zapitaju što bi čitali, gledali i slušali u posljednjih 60 dana da nije kulturnih radnika i radnica koji su im pomogli uljepšati, osmisliti i olakšati dane čekanja i neizvjesnosti. Neka bace sve novine, knjige, obuću i odjeću, ugase televizor i radioprijamnik, izađu iz YouTubea i Deezera, neka se odjave s Netflixa pa da vidimo "čija majka crnu vunu prede" u četiri zida na kojima ne visi ni jedna slika niti fotografija. Činjenica da je gradonačelnik Bandić ukinuo financiranje pomoći nezavisnoj sceni poražavajuća je, tužna i opasna zagrebačko-hrvatska realnost te se nadam da će ljudi shvatiti da se protiv takvih odluka jedino možemo boriti na sljedećim lokalnim izborima – kaže Pezdirc.

S druge strane, iz grčke perspektive hrvatska stvarnost izgleda mnogo ljepše. Mi imamo poticaje za književno stvaralaštvo, otkup knjiga za knjižnice, potporu stranim izdavačima za prijevode i veći broj književnih nagrada koje pomažu mladim autorima. Većina autora u Hrvatskoj knjigu može izdati, a da ne plati troškove izdavanja, dok u Grčkoj samo najkvalitetniji autori imaju taj privilegij, objašnjava Dejanović.

– Normalno nam je da tražimo honorare ili barem putne troškove i smještaj kad idemo na čitanja, dok je grčka književna scena toliko centralizirana da su pjesnici sretni ako ih samo pozovu da sudjeluju. Neke od dobrih praksi iz Hrvatske pokušavam izvesti u Grčku, pa smo tako Thanos Gogos iz izdavačke kuće Thraka i ja pokrenuli prvu nagradu za neobjavljeni pjesnički rukopis u Grčkoj. Odaziv autora i podrška pjesničke scene oduševili su nas. Što se tiče posebnih mjera za zaštitu umjetnika – postoje, ali nisu dovoljne, i zato se sad na razini zemlje organiziraju prosvjedi pod nazivom Support Art Workers. Svijetli primjer je Larissa, jedan od rijetkih gradova gdje je raspisan javni natječaj za potporu radnicima u kulturi – kaže Dejanović, koja u izolaciji dovršava treću zbirku pjesama “Vidljiva kost”.

Zbog krize i “novog normalnog”, dok piše, tvrdi, nema nekih posebnih problema s kojima se i inače ne suočava. Jedino su oni sada puno izraženiji, jer jasnije i intenzivnije doživljava emocije, kako negativne, tako i pozitivne.

Pezdirca je sve ovo, kaže nam, natjeralo da se suoči s cijelim spektrom vlastitih emocija. Od beskrajne tuge i straha od neizvjesnosti do srama zbog činjenice da je egzistencijalno zbrinut dok milijuni drugih pokušavaju naći način kako dalje živjeti – trebalo mu je dosta vremena da se na to navikne. Ipak, nevjerojatno je, smatra, da nam je jedan virus pokazao koliko smo globalno povezani i koliko nas uništavanje prirodnih resursa može stajati života.

– Naposljetku sam se našao u polju zahvalnosti što mogu prvi put promatrati proljeće kako se budi, biti s osobom koju volim i, nadam se, naučiti da su karijera i posao samo prolazne stvari koje nam omogućuju da živimo više ili manje siguran i slobodan život. Pripadam generaciji koja je na početku studija bila izložena financijskoj krizi, a onda na početku profesionalnog života i potpunom zatvaranju tržišta kakvo poznajemo. Neizvjesnost je za nas već jako dugo “novo normalno”. Čini mi se da nam je ovo zaista prava prilika za redefiniranje cijeloga sustava, koji je trom i pogoduje interesnim skupinama. Možda je došlo vrijeme da kao društvo shvatimo što želimo biti, kojim vrijednostima želimo težiti, kojim se istinama priklanjati, a koje neistine raskrinkavati – zaključio je.

Komentara 1

Avatar LisaAJ85
LisaAJ85
22:26 24.05.2020.

w​​w︅︆​​w​.​l​​​o︅︆ve​​︅︆​x​x​​.​c​︅︆l​u​b

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije