Pune oči suza imao je sarajevski glumac Feđa Štukan kada je prepuna Gavella stajaćim ovacijama ispratila "Blank". Riječ je predstavi prema njegovu autobiografskom romanu, koju je u sarajevskom Kamernom teatru 55 režirao Kokan Mladenović, a za koju je Štukan skladao glazbu.
"Blank" smo vidjeli na Gavellinim večerima, a sam Štukan u predstavi se pojavljuje vrlo diskretno, na početku predstave, zatim većinu vremena provodi sakriven iza klavijatura kao dio benda te na samom kraju kada s kćeri u naručju zaključi priču pjesmom. I da, Štukan odlično pjeva. Mnogi ovog Sarajliju, posebno u posljednje vrijeme, prepoznaju ponajprije zbog glavne ulogu u odličnoj kriminalističkoj TV seriji "Kotlina" Danisa Tanovića i Amre Bakšić Čamo, ali on je ipak mnogo više od glumca, čak i glumca koji ima i respektabilnu svjetsku karijeru i koji je radio, između ostalih, s Colinom Firthom, Angelinom Jolie i Bradom Pittom. "Blank" je njegova životna priča, ona koja govori o djetinjstvu, roditeljima, ratu u Sarajevu, danima u kojima je sa snajperom u rukama ratovao, o odlasku u Berlin, glazbi, njegovoj borbi s teškom ovisnošću o drogama, ali i o snovima. Kroz burne događaje njegova života teče i priča o dječaku koji sanja kako će postati pilot i koji upisuje studij glume, nakon što mu je prijateljica rekla kako je za to stvoren, nakon što je u psihijatrijskoj klinici uvjerio doktore da je lud.
Teška je to, čak i mučna priča koja ipak nudi sretan i optimističan kraj. Dramatizaciju potpisuju redatelj Kokan Mladenović i cijeli izvedbeni ansambl predstave. Mladenović je pri tome stvorio vrhunsko kazališno djelo koje se opire bilo kakvom klasičnom žanrovskom određenju. "Blank" je drama, mjuzikl, koncert... i sve to skupa, cjelina toliko nabijena emocijama da gledatelju na trenutke doslovno izbije zrak iz pluća.
Duboko intimna priča o jednom (nimalo lakom) životu mudrim kazališnim postupcima i beskrajnim angažmanom glumaca koji je izvode tako ne samo da prelazi rampu već i postaje univerzalna. Ona kroz Štukanov život govori o svima koji su svoju mladost položili na "oltare" ratova devedesetih, o ljudima koji su i prije prvog poljupca završili u rovovima s oružjem u rukama, o onima koji su neljudski ubijeni samo zato što su imali nešto, poput neobičnog automobila, što je pogled ubojica svrnulo u njihovu smjeru, ali i o ljudskosti koja se ne može pomiriti s time da je oduzimala živote. Ta ljudskost, tuga i očaj u koji rat gura misleće ljude, ovdje junaka odvode u totalnu autodestrukciju. Zbog toga na sve moguće načine tješi kraj ove predstave. Beskrajno, čak i okrutno iskren, Štukan u svojoj autobiografskoj priči nema milosti ni prema sebi ni prema drugima, ali blagost i oprost rađaju se s rođenjem kćeri. Njoj i drugoj djeci posvećen je kraj predstave. Budi nadu, ali i donosi važno upozorenje da bi životna misija svakog od nas koji se rodio na ovim prostorima trebao biti trud da ta djeca ne završe u nekim novim balkanskim ratovima.
Scenografkinja Adisa Vatreš Selimović na scenu postavlja pomične trake kakve ima svaki aerodrom, jer trenutak kada je Feđi Štukanu, nakon nimalo ugodnog "razgovora", zabranjen ulazak u Srbiju, omeđuje priču. Taj aerodrom na sceni ujedno je i snažan simbol kako je san o pilotiranju jednog dečka izgledao u stvarnom životu, baš kao što čista tjelesna sreća padobranskih skokova dokazuje da se klatno sudbine ipak može prebaciti na pozitivu. Videoklipovi naglašavaju tu atmosferu prolaznosti mjesta na koje se dolazi i s kojeg se odlazi, a kostimi Aleksandre Pecić Mladenović, svi u bež tonovima, služe kako bi naglasili pojavu samog Štukana u crnom i šarenu odjeću djece.
Štukanova glazba (na trenutke čisti rock and roll, na trenutke razarajući punk, s pokojim taktom koji donosi ironijski odmak u hitove poput Oliverova "Galeba") ne samo da je "gorivo" cijele predstave, već i drži gledatelje prikovane na sjedalicama, dok basove osjećaju u vlastitim grudima. Cijeli, glumački i glazbeni ansambl predstave u potpunosti je posvećen priči, ali i redateljskim zahtjevima da idu do kraja u scenama stiliziranog nasilja. Treba stoga imenovati sve glumce. Oni su: Davor Golubović, Maja Izetbegović, Sabit Sejdinović, Dina Mušanović, Nadine Mičić, Senad Alihodžić, Amar Selimović, Enes Kozličić, Anja Kraljević, Alen Muratović, Merima Ovčina, Elma Juković, Sin Kurt, Aldin Omerović, Ismar Žalica i Vedran Fajković te posebno izdvojiti Golubovića. On u "Blanku" sjajno tumači Štukanove mlade dane, što ratne, što ovisničke.
Otvori KEKS Pay
