Četnička zastava na prosvjedu protiv fašizma, glasila je rečenica koja je pokrenula (doduše ne pretjerano dalekosežnu) histeriju vezanu za zastavu koju je u nedjelju nosio jedan od zagrebačkih prosvjednika, a na kojoj je bila nasmiješena lubanja sa slamnatim šeširom. Od stranica kultnog japanskog stripa iz 1997., potom animea i na kraju Netflixove iznimno popularne igrane serije, do barikada u Indoneziji i Nepalu, a sada i zagrebačkog antifašističkog prosvjeda, ta naoko djetinjasta zastava postala je simbol borbe protiv globalne nepravde. I u tome nije prva.
Sjetimo se, primjerice, da su milenijalci tijekom Arapskog proljeća i pokreta Occupy Wall Street mahali maskama Guya Fawkesa, koji je postao i simbol do danas aktivnog hakerskog kolektiva Anonymous. Originalno se radilo o liku ekstremista s početka 17. stoljeća koji je htio dignuti u zrak Engleski parlament i tako ubiti kralja Jakova I. i njegovu rodbinu.
Njegov stilizirani izgled, s prepoznatljivim oštrim brkovima i bradom, sredinom devedesetih pretvoren je u masku iz stripa Alana Moorea, prema kojem je poslije snimljen i istoimeni film. Iako inspiriran pokušajem atentata iz 1605., taj je lik u pop-kulturi promijenio svoje originalne konotacije, a kada se prelio na ulice i u polje digitalne borbe, pretvorio se u simbol građanske pobune protiv korumpiranog establišmenta.
Sličnu je sudbinu imao i pozdrav s tri prsta (ponovno, ne četnička) koji je osmislila autorica knjiga “Igre gladi”, a popularizirala ekranizacija s Jennifer Lawrence u ulozi pravednice Katniss Everdeen. Izbjegavajući lokalno zabranjene simbole, njezina prkosna tri prsta u zraku prvi su preuzeli prosvjednici na Tajlandu 2014., a potom su se njime služili i njihovi vršnjaci na ulicama Hong Konga, Filipina i Mjanmara – dajući mu takvu snagu da su tamošnje vlasti zabranile prikazivanje “Igri gladi” u kinima.
Današnja generacija Z, rođena između kasnih devedesetih i ranih 2010-ih, pronašla je svoj glas u avanturama Monkeyja D. Luffyja i njegovih pirata sa slamnatim šeširima iz mangi autora Eiichira Ode. Od ulica Jakarte i Manile, preko trgova u Katmanduu, pa sve do prosvjeda u Francuskoj i Maroku, a sada i u Hrvatskoj, zastava iz “One Piecea” vijori se iznad glava mladih prosvjednika koji zahtijevaju slobodnije društvo lišeno nepravde.
Da bi se razumjelo zašto je upravo “One Piece” postao simbol modernog otpora, potrebno je zagrepsti ispod površine njegove šarene estetike i sagledati monumentalnu povijest i doseg ove franšize. Priča je započela 1997., iste godine kada su rođeni najstariji pripadnici generacije Z, što stvara cjeloživotnu vezu između stripa i njegove publike. Eiichiro Oda stvorio je svijet u kojem mladić po imenu Monkey D. Luffy okuplja posadu autsajdera kako bi pronašao legendarno blago i postao Kralj pirata. No, za razliku od klasičnih priča o pljački i bogaćenju, Luffyjeva definicija kralja pirata ne podrazumijeva strahovladu, već titulu “najslobodnije osobe na svijetu”.
S više od 500 milijuna prodanih primjeraka, što ga čini najprodavanijim stripom u povijesti, te uz anime adaptaciju koja broji više od 1100 epizoda i uspješnu igranu seriju koja se nedavno pojavila, “One Piece” je postao sveprisutni kulturni fenomen. Tijekom gotovo tri desetljeća izlaženja, Oda je izgradio kompleksan svijet kojim vlada autoritarna Svjetska vlada koja manipulira medijima, briše neugodnu povijest i održava status quo silom (zvuči li poznato?), dok se oni koji im se suprotstavljaju – pirati – prikazuju kao jedini istinski borci za slobodu običnog čovjeka.
Oda se pritom ne libi prikazati užase rasizma, genocida, klasne segregacije i dehumanizacije siromašnih, a bavi se i uništavanjem okoliša radi profita, te pokušajima vlasti da prosvjednike prikažu kao teroriste, što seriju čini globalno aktualnim, logičnim izborom simbola pobune mladih – kako i u Hrvatskoj tako i u, primjerice, Meksiku na čijim se ulicama ista zastava vijorila prošloga vikenda.
I zato vas ohrabrujem da na Netflixu potražite “One Piece”. Ako ništa, ispast ćete manje smiješni pred svojom djecom i unucima ako njihove vršnjake prestanete proglašavati četnicima.
Čekaj, ovo su u Hrvatskoj bili prosvjedi protiv društvene nepravde? Dakle, to što nema socijalizma ni Jugoslavije - je društvena nepravda? Oh, vrlo žalim.