U srcu jedne od najbritkijih talijanskih satira sedamdesetih godina prošlog stoljeća stoji Pietro Chiocca, naizgled običan obiteljski čovjek iz Milana. No, Pietrova svakodnevica daleko je od uobičajene.
Umoran od skromnog života koji mu je osiguravala prodaja hidrauličnih pumpi, i potaknut nezasitnom žudnjom svoje supruge Silvije za luksuzom i statusom u visokom društvu, on donosi sudbonosnu odluku. Svoju stručnost u prodaji preusmjerava na daleko unosnije, ali i moralno zastrašujuće tržište, ono trgovine oružjem. Njegovi novi klijenti nisu više vodoinstalateri i građevinari, već korumpirani afrički diktatori, vođe gerilskih pokreta i zaraćene strane u zaboravljenim kutcima svijeta. Pietrova zarada vrtoglavo raste, a s njom i problemi, iako ih on vješto skriva od svoje obitelji.
Dok Pietro riskira život u opasnim i često apsurdnim situacijama, putujući s jednog kriznog žarišta na drugo, njegova obitelj u Milanu uživa u blagodatima krvavog novca. Supruga, djeca i ostatak rodbine kupaju se u luksuzu, ne postavljajući previše pitanja o porijeklu bogatstva koje im omogućuje skupe automobile, raskošne vile i statusne simbole. Oni žive u blaženom neznanju, ili preciznije, u svjesnom odabiru da ne znaju. Njihova ravnodušnost prema izvoru prihoda postaje ključni element filma, kroz koji Alberto Sordi, u dvostrukoj ulozi redatelja i glavnog glumca, gradi razorne temelje za kritiku malograđanskog licemjerja. Obitelj Chiocca postaje simbol društva koje je spremno zažmiriti na jedno oko, pa čak i na oba, sve dok se održava privid ugleda i materijalnog blagostanja. Radnja je to sjajne komedije "Dok ima rata, ima i nade" Alberta Sordija koja se večeras prikazuje na HRT 3.
Sam Pietro, kojeg Sordi tumači s karakterističnom mješavinom melankolije i ciničnog humora, u početku racionalizira svoj posao. "Ja prodajem predmete, a ljudi su ti koji ih čine dobrima ili lošima", njegova je mantra kojom pokušava umiriti vlastitu savjest. Film vješto balansira između komedije i drame; smiješne scene nadmetanja s konkurentskim francuskim trgovcem ili pregovaranja s karikaturalnim diktatorima miješaju se s trenucima u kojima se Pietro izravno suočava s posljedicama svog posla. Kroz njegove oči vidimo patnju i smrt koju njegovo oružje uzrokuje, što polako, ali sigurno nagriza njegovu otupjelu savjest. Iako započinje kao tipična commedia all'italiana, film u drugoj polovici postaje zamjetno mračniji.
Prekretnica nastupa kada istraživački novinar objavi članak koji razotkriva Pietra kao "trgovca smrću". Javno sramoćenje, prijezrivi pogledi susjeda i osuda dojučerašnjih prijatelja sruše se na obitelj Chiocca. Isprva, njihova reakcija je očekivana, licemjerna zgroženost i moralna panika. Suočen s pritiskom javnosti i vlastite obitelji, Pietro doživljava katarzu. Odlučuje napustiti smrtonosni posao i vratiti se skromnoj, ali poštenoj prodaji hidrauličnih pumpi, spreman prihvatiti sve posljedice te odluke. No, upravo u tom trenutku Sordi zadaje najsnažniji udarac.
Kada Pietro svojoj obitelji obznani da je kraj životu u izobilju i da se moraju odreći luksuza na koji su navikli, njihove moralne maske padaju. Suočeni s gubitkom bogatstva, članovi obitelji koji su ga do maloprije osuđivali sada ga mole, pa čak i prisiljavaju, da nastavi s prodajom oružja. Njihov strah od povratka u prosječnost nadjačava svaku trunku savjesti. Taj mračni i cinični kraj ono je što film uzdiže iznad standardne antiratne satire. Poruka je jasna i poražavajuća: pravi pokretač industrije smrti nije samo pohlepa pojedinca, već i tiha suglasnost društva koje profitira od nje, odbijajući se odreći komfora koji ona donosi.
Film "Dok ima rata, ima i nade", snimljen 1974. godine prema scenariju koji potpisuju sam Sordi, Leo Benvenuti i Piero De Bernardi, postigao je toliki uspjeh u Italiji da je njegov naslov postao općeprihvaćena poslovica. On predstavlja vrhunac Sordijeve sposobnosti da kroz smijeh progovori o najbolnijim društvenim anomalijama, secirajući talijansku opsesiju ugledom i materijalizmom. Iako su mu neki kritičari zamjerali povremenu didaktičnost i retoriku, posebno u drugom dijelu, snaga njegove poruke i danas odjekuje. Uz nezaboravnu glazbu Piera Piccionija, Sordi je stvorio djelo koje nije samo komedija, već i gorka društvena drama koja postavlja vječno pitanje o cijeni morala.
Ne propustite ovaj klasik talijanske kinematografije koji se večeras prikazuje u sklopu "Vječnog ciklusa komedije" urednika Deana Šoše. To je film koji će vas nasmijati, ali i duboko zamisliti, podsjećajući nas da su korijeni zla često puno bliži i banalniji nego što bismo to voljeli priznati.
Otvori KEKS Pay
