Profesor Ante Peterlić vjerojatno je bio najomiljeniji profesor teorijskih kolegija na Akademiji za kazalište, film i televiziju, današnjoj Akademiji dramske umjetnosti. Njegova su predavanja bila redovito krcata. Znali su dolaziti i studenti s kazališnih studija, koji ga uopće nisu imali u studijskom programu.
Elokventan, istinski erudit i vrhunski poznavatelj filma kao izražajnog sredstva i filma kao umjetnosti, osvajao je svojim znanjem, intelektualnom širinom, ali i ljudskom jednostavnošću i šarmom. S ovim posljednjim upoznao sam se već kao brucoš kad je prije jednoga predavanja primijetio kako mi iz džepa vire Sportske novosti i pitao me može li ih prelistati.
Dakako da smo odmah otvorili pitanje nogometa. Bio je vatreni navijač Dinama i kasnije smo se često susretali na tribinama Maksimira. Premda je predavao filmske teorijske i povijesne kolegije, zanimao se za rad studenata. Zauzimao se i za moje filmove i stvaralački rast. Svjetonazorski mi je bio neobično blizak i često smo s filmskih otklizali na političke sadržaje. Imponirala mi je čistoća njegove nacionalne osviještenosti. Za ratnih dana susretao sam se s njim u brojnim okolnostima kad su teme hrvatske stvarnosti bile neizostavne. Ni u tako teškim vremenima nijedna njegova misao nije bila zasjenjena ikakvom netrpeljivošću. Bio sam zadivljen njegovom političkom širinom i razumijevanjem hrvatskog konteksta.
Nimalo ne pretjerujem kad kažem kako profesora Peterlića prepoznajem kao uzor u toliko toga. Bio je velik u svemu u čemu sam ga upoznao. Njegovo mjesto i značaj za Hrvatsku nadilaze područje filma.
Otvori KEKS Pay
