Unatoč golemom broju novozaraženih, publika koja godinama prati koreografske, redateljske i izvođačke uspjehe Matije Ferlina nije htjela propustiti priliku da u Zagrebačkom kazalištu mladih vidi predstavu “Sad Sam Matthäus”, premijerno izvedenu 9. srpnja u Beču u sklopu velikog festivala Wiener Festwochen. Radi se o novom u nizu umjetničkih istraživanja objedinjenih pod prefiksom “Sad Sam”, kojima Ferlin pomiče granice solo izvedbe.
U novoj inkarnaciji bavi se Bachovom “Mukom po Mateju”, monumentalnim oratorijem kojeg koristi kao polazišnu točku za meditaciju o smrtnosti, tragediji i nadi, plešući između prošlosti i sadašnjosti, stvarnosti i fikcije, prizora iz Bachova života i povijesti vlastite obitelji. Time Bachova “Muka po Mateju” kroz izvedbu postaje Matijina, od gušenja pod izrazito uvjerljivom silikonskom maskom u prvih sat vremena predstave, preko detaljnog razlaganja povijesti tragičnih smrti u svojoj obitelji, do propitivanja trošnosti vlastita tijela, primarnog alata izvedbenog umjetnika.
U predstavi Ferlin govori i o vlastitom doživljaju vjere, razlažući najintimnije slojeve svoje ličnosti, te iznova pred očima gledatelja gradeći čarobni svijet u kojem ima prostora za duboke emocionalne potrese, ali dječju igru i smijeh.
Bachova “Muka po Mateju” traje 150 minuta i može se podijeliti u 68 dijelova, baš kao i Matijina predstava. Njegova nesputana izvedbena pojavnost zato se sada oslanja na gotovo matematičku strukturu minuciozno satkanu u suradnji s dramaturgom Goranom Ferčecom, uokvirenu u dojmljivu scenografiju Mauricia Ferlina.
Nakon gostovanja u Parizu, Ljubljani i Beču, zagrebačka publika predstavu je mogla vidjeti 4. i 5. studenoga, nakon čega Ferlinova karavana u organizaciji agilne producentice Silvije Stipanov nastavlja dalje, prema Portu, Rijeci, Parizu, Marseilleu, Moskvi...
Golema je šteta što na kalendaru izvedbi “Sad Sam Matthäusa” više nema Zagreba ili barem ne još. Zagrebačko kazalište mladih moglo bi i trebalo popuniti tu rupu.
