Staša Aras, književnica i profesorica hrvatskog jezika, rođena je Trogiranka, dobar dio životnog i radnog vijeka provela je u Zadru, a zadnjih osam godina skrasila se u Dubrovniku, u kojem je vrlo aktivna. Osim što radi u školi, vodi Čitateljski klub pri Dubrovačkim knjižnicama, Radionicu kreativnog pisanja za mlade i Razgovore o kazalištu u Kazalištu Marina Držića. Urednica je u programu Književnost u Lazaretima u Art radionici Lazareti. U žiriju je za Post festum, nagradu za književnost na društvenim mrežama, piše za Treći program Hrvatskog radija (emisije Riječi i riječi te Mikrokozmi), objavljuje recenzije na Najbolje knjige... Uza sve to, vrijedno piše. Objavila je tri zbirke poezije, “Takve se stvari događaju ljudima” (2014.), “Nedolično i vrijedno spomena” (2015.) i “Premještanja” (2020.), dvije knjige kratkih priča “Meke granice” (2015.) i “12 pred zidom” (2020.) te roman “Horror vacui” (2021.). Za kratke priče dvije godine zaredom dobila je nagradu “Vranac” na festivalu Odakle zovem u Podgorici, a ovjenčana je i nagradom “Mate Raos” Matice hrvatske Vrgorac za najbolju kratku priču. Njezin roman prvijenac “Horror vacui” dobio je nagradu Treći trg u Beogradu, a bio je i u finalu za Mešu Selimovića, jednu od najvećih književnih nagrada na prostoru bivše Jugoslavije.
Staša Aras
Bojim se svega i ničega, ali kad pišem, strahovi su manji
"Mladi imaju drugi jezik, ne znaju značenje uobičajenih riječi kao što su suton, svitanje i hrid. Srednjoškolci čak ne znaju značenje riječi konzervativan. Svjedočimo fenomenu gubljenja jezika. Književnost nije jako moderna ni popularna među mladima u ovim vremenima. Što mislite jesu li danas roditelji sretni kad im dijete kaže da želi biti pisac? Mislim da se kultura potiče malo s figom u džepu. Tipa – O. K., bavi se ti knjigama, ali moraš od nečega i živjeti" kaže književnica i profesorica hrvatskog jezika
