Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Kultura

Antikrimić kao antifilm i nezrela navlakuša Mosta na kraju svijeta

oba filma prikazana jučer teško da mogu zadovoljiti imalo zahtjevnije kriterije
24. srpnja 2014. u 15:00 0 komentara 307 prikaza
scena iz filma "Most na kraju svijeta"

        Peti dan filmskog festivala u Puli pokazao je da će organizatori imati velikih problema s vjerodostojnošću selekcijskih kriterija ne budu li vrijedili jednako za dugometražne igrane filmove i ostale forme. Budu li pak kriteriji uravnoteženi, što je jedino pravedno u sistemu selekcijskog odabira naslova koji su si sami nametnuli, mogli bi imati velikih manjkova dugometražnih filmova. Jer oba filma prikazana jučer teško da mogu zadovoljiti imalo zahtjevnije kriterije.

Možda je pretjerano ustvrditi da je antikrimić “Vjetar puše kako hoće” Zdravka Mustaća prilično diletantski rad; vjerojatno je, budimo dobronamjerni, namjera autora bila napraviti film u kojem se neće govoriti, glumiti, snimati i režirati kao što se to čini u konvencionalnoj kinematografiji. Ali ako to i jest bila namjera, a ne iskliznuće u amaterizam, Mustaćev film nije ništa bolji, zanimljiviji i smisleniji. Film “Most na kraju svijeta” Branka Ištvančića konvencionalno je koncipiran, reklo bi se i previše konvencionalno, pa su slabosti utoliko jasnije. Snimljena prema scenariju Josipa Mlakića, priča se odvija u poratnoj ruralnoj Hrvatskoj gdje se izbjegli Srbi vraćaju se u svoje kuće nastanjenje iseljenim Hrvatima. Nakon preduge socijalne ekspozicije, iznenadnim nestankom bosanskog Hrvata Joze Ištvančić odjednom pokreće mehanizme trilera koje, na žalost, ne tretira ništa zrelije nego u svom prethodnom dječjem filmu “Duh iz močvare”. Na kraju opet shvaćamo da je trilerski prosede tipa “tko je to učinio?” ili “što se dogodilo?” bila tek navlakuša, i to ne bi bilo ništa loše da smo se tijekom preduga i likovima nepotrebno nakrcana filma barem nagledali zanimljivih scena koje bi, kao slika sredine i karaktera, bile i prava poanta filma.

Ali u situaciji kada mnoge nepotrebne epizode postoje samo da zavaravaju gledatelja u pogledu što zapravo gleda, mnogi će finalno “razrješenje” doživjeti kao povlačenje za nos. Možda bi se i s postojećim scenarijem postiglo više da nije krajnje klišeizirane, školske režije s nepotrebnim prenaglašavanjima i podcrtavanjima, među kojima posebno smeta preforsirana glazba.    

>> Nužno je surađivati i umrežiti filmske festivale 

Maja Milan
život na vagi
Kakva razlika! U showu je izgubila 41 kilogram, a evo kako sada izgleda: 'Nema više pekare'
Ivanić-Grad
Grad po svačijoj mjeri
Ivanić-Grad: Moderna sredina pogodna za svakoga
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.