Redatelji su je obožavali. Znali su da njoj u ruke mogu staviti najzahtjevnije izazove. Znali su sve to i vjerovali joj, ali istovremeno su za nju uvijek govorili da je “radno teška”. Ona je njih, naime, prvo pitala “zašto?”, a tek zatim “kako?”, čime je na nesvakidašnji način obilježila važan period povijesti kazališta u Hrvatskoj.Velikanka kojoj su Dubrovačke ljetne igre objavile (i promovirale) monografiju je Neva Rošić, istinska glumačka diva koja je, slaveći osamdeseti rođendan, ovog ljeta u Dubrovniku i odigrala ulogu dadilje u Shakespeareovoj drami “Romeo i Giulietta”.
Neva Rošić je diplomirala na zagrebačkoj ADU 1957., tada stupila u ansambl zagrebačkog dramskog kazališta, a 1969. prešla u HNK, gdje je glumila punih dvadeset godina. Radila je s najvećim redateljima: Gavellom, Spaićem, Habunekom, Parom... ostvarila nezaboravne uloge te se posebno istakla tumačeći nevjerojatne žene Miroslava Krleže.
A govoreći dijelove Krležine drame “U agoniji”, tumačeći, uz pomoć Borisa Svrtana, djelić uloge barunice Lenbach, zahvalila je publici, ali i svima koji su se okupili na predstavljanju njene monografije u atriju Kneževa dvora. I time je iznova potvrdila svoj životni kredo: gluma je maraton, a ne sprint (za koji Svrtan kaže da je od nje naučio na trećem ili četvrtom satu na Akademiji).Upravo uloga Neve Rošić kao velike pedagoginje, glumice koja je znala (i htjela) svoje iskustvo prenijeti generacijama koje su došle iza nje, posebno je značajna. Ona je ujedinila tri velika teatarska centra: Rijeku, gdje je rođena u obitelji glumca i intendanta, Zagreb, u kojem je provela radni vijek, te Dubrovnik, gdje je na Dubrovačkim ljetnim igrama ostvarila niz uloga koje će zauvijek pamtiti povijest hrvatskog teatra.
“Kao glumica imala je Neva jak muški, glumački gard, ali i nevjerojatnu žensku suptilnost”, rekao je na promociji Darko Gašparović. Zahvaljujući Nevi na svemu što je dala teatru i publici, on je istaknuo i jednu tipično našu nepravdu. Po njemu je Neva Rošić istinska, iako neformalna akademkinja, ali živi u zemlji u kojoj najveći kazališni stvaratelji jednostavno ne postaju akademici.
“Čak je i Gavella postao akademik samo godinu dana pred svoju smrt, a i to kao književnik, a ne kao redatelj”, rekao je Gašparović. Cijeli život Neva Rošić se brinula o glumačkom dignitetu, tvrdi urednica njene monografije prof. dr. Lada Čale Feldman, a dio tog digniteta svakako je i ova monografija.
>> Ovacije prvoj dramskoj premijeri
