"Dajmo da čuju" humanitarna je akcija za nabavu pužnica koje bi vratile sluh za 85 djece. Najviše sluha za akciju imali su, kao što se i očekivalo, građani. Njih više stotina tisuća nazivalo je telefone i tako darovalo po pet kuna, uplaćivali su na račune svote koje su mogli odvojiti od svojih plaća ili mirovina, plaćali karte za humanitarne koncerte... Nisu za to dobili nikakvu reklamu.
No, reklamu su dobivale tvrtke koje su proglašavane donatorima, zahvaljivalo im se preko oglasa u novinama, nazivi su im bili u tekstovima, TV i radijskim prilozima. Neke od tih tvrtki, međutim, nikad nisu uplatile obećani novac za kupnju pužnica. Takva, blago rečeno, bezobraština razljutila je i ministra hrvatskih branitelja Ivicu Pančića, koji je podsjetio "zaboravne" na obećanja. Očito je da u cijeloj priči ima još problema - neki su poželjeli platiti svoje seminare novcem za pužnice, a tko zna koliko ih je još za svoje potrebe željelo odgristi komadić torte namijenjene gluhoj djeci.
Pančić će sluha za "zaboravne" imati još samo nekoliko dana. A kad će sluh dobiti djeca zbog kojih je cijela akcija i pokrenuta - ne zna se.