Naslovnica Biznis Gospodarstvo

'Da njemački trgovac prodaje jabuku za 2,99 kn, vjerojatno bi se morao javno ispričati'

Veliki proizvođači izvoze, no malima, bez skladišta, jedina je opcija prodati bilo kome po bilo kakvoj cijeni jer niske cijene ostaju mjesecima dok berba ne završi
23. rujna 2019. u 11:29 42 komentara 27715 prikaza
Nikola Velicki
Foto: Davor Javorović/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/5

Hrvatsko voćarstvo definitivno ima budućnost. No samo ako posluje na zdravim temeljima, ako je izvozno konkurentno, s uređenim tržištem i jasnom strategijom razvoja, kaže Nikola Velicki, direktor tvrtke Rabo iz Kneževih Vinograda, koja se s jednim od najsuvremenijih nasada voća u regiji, objektima za skladištenje i pakiranje te s proizvodnjom sadnog materijala proteklih godina nametnula kao važan igrač. Glavni su joj proizvod jabuke kojih stotinjak stalno zaposlenih te još toliko sezonaca godišnje ubere gotovo 7000 tona, od kojih oko 30% završi na domaćem, a ostatak na tržištima Skandinavije, Velike Britanije, Italije, Afrike, Azije, Bliskog istoka... Novi-stari problemi s čestim uvozom jabuka uoči berbe, nekorektna praksa dijela trgovaca, planovi za budućnost... samo su neke od tema o kojima razgovaramo s Velickim.

Jelen NEIZDRŽIVO STANJE Divljač napravila štetu od 10 milijuna kuna: Ratari traže odstrel, država i lovci protiv

Kako komentirate to da neki trgovački lanci u vrijeme berbe domaćih jabuka uvoze strane, čak i iz lanjske berbe, i prodaju ih po akcijskim cijenama?

Ukratko, suludo! Hrvatska proizvodnja jabuke u europskim je razmjerima poprilično mala. Godišnje otprilike kao jedna veća južno-tirolska kooperativa pa je jasno da nema gotovo nikakav utjecaj na cijene jabuke, čak ni na domaćem tržištu. Veći proizvođači izvozom eliminiraju ovisnost o domaćem tržištu, no ostali su vrlo ranjivi, pogotovo u vrijeme berbe.

S druge strane vidimo sveprisutni marketing trgovaca kako baš oni imaju najviše domaće robe...

To je dugoročno jako bitna i dobra stvar. Međutim, ta je priča u dobroj mjeri otišla u krivom smjeru jer je sinonim za domaće postala akcijska prodaja, ponekad i ispod cijene. Na razvijenim tržištima EU domaći je proizvod tretiran kao segment ponude visoke vrijednosti pa samim time i visokih cijena, dok u nas imamo paradoksalnu situaciju da je domaći proizvod, koji je marketinški najzastupljeniji i najatraktivniji, cjenovno potpuno obezvrijeđen. Umjesto da se gradi brend domaćega, on se gura u zonu diskontne i bezvrijedne robe.

Kupnja povrća za zimnicu ZIMNICA 'Tajna savršenog ajvara je u brojenju paprika: treba ih biti točno 50'

Ima li i dobrih trgovačkih praksi?

Ima trgovačkih lanaca koji dulji niz godina grade partnerske odnose sa svojim dobavljačima i na njih jako paze, a za to traže kvalitetu i kontinuirano podizanje razine finalizacije i raznovrsnosti proizvoda za svoje kupce. Tako se stvara dugoročno održiva spona proizvodnje i maloprodaje i obostrano podiže konkurentnost koja se i cjenovno adekvatno vrednuje. Ovo govorim iz vlastitog iskustva. Mi smo u posljednjih pet godina izgradili upravo takav odnos s trgovačkim centrom Tommy. No zbog dijela trgovaca koji u vrijeme berbe krenu s niskim akcijskim cijenama – tada su i oni koji plaćaju fer cijenu pod velikim pritiskom te se cijelo domaće tržište ruši kao domino. Najugroženiji su mali proizvođači bez skladišnih kapaciteta jer niske cijene ostaju više mjeseci, dok berba ne završi. U takvoj situaciji njima je jedina opcija robu prodati bilo kome po bilo kakvoj cijeni.

Je li moguće u jeku berbe izvesti našu domaću jabuku, primjerice, u Njemačku, gdje tada beru svoju?

U Njemačkoj je zaštita domaće proizvodnje toliko jaka da trgovci otvoreno kažu da će pregovarati o uvozu tek kada završe s domaćom jabukom. To se tamo podrazumijeva i nikome ne pada na pamet natjecati se niskim cijenama ili uvoznom robom. U nas ste pak i u lanjskoj godini, koja je bila iznimno teška za voćare, u nekim domaćim lancima mogli naći akcijsku jabuku za 2,99 kn/kg, dok je u isto to vrijeme u Njemačkoj na akciji koštala 7,30 kn. U Njemačkoj domaća jabuka na policama ima oznaku “unsere heimat”, što u prijevodu znači “naša domovina”. I sad zamislite situaciju da njemački trgovac na “naša domovina” stavi cijenu od 0,40 eura/kg. Vjerojatno bi se morao i javno ispričati. Ozbiljna tržišta i trgovci svoju priču grade dugoročno i na svoje proizvođače gledaju kao na dugoročno kvalitetnu i bitnu investiciju, a ne kao na burzovnu robu gdje je najbitnija najniža moguća cijena. Isto je i s Talijanima. Koliko god bili odlični u proizvodnji, ipak je domaće tržište baza koja ih održava jakima i koja im daje prostor da budu i jaki izvoznici.

Majstor parketar: 'Sad zgrade niknu za tren i vlaga ostane zarobljena u zidovima i podlozi. To je smrt za parket'

Koliko ste zadnjih godina ulagali?

Zadnjih 10 godina neprekidno ulažemo u tehnologiju, proizvodnju i infrastrukturu. Lani smo završili projekt povećanja skladišnih i pakirnih kapaciteta te ulaganja u proizvodnu infrastrukturu vrijedan gotovo 20 milijuna kuna koji je sufinanciran iz fonda EU.

Kako prepoznati kvalitetnu domaću jabuku?

U Hrvatskoj je nužno redefinirati pravilnik o kvaliteti voća jer se često događa da se potrošačima pod 1. klasu nudi jabuka 3. klase, čak i industrijska, gledano po kriterijima kvalitete na drugim zapadnoeuropskim tržištima. Ona može biti zdravstveno ispravna i konzumna, no po svim ostalim kriterijima vani bi takvu jabuku odmah odbili. U nas se ona pojavljuje kao diskontna konkurencija kvalitetnoj domaćoj robi i negativno utječe na cjelokupno tržište, a posljedično i na kvalitetne proizvođače. Ista stvar je i s deklaracijama. Većina potrošača teško će na njima uočiti da je jabuka koju kupuju uvozna. Kad bi po uzoru na tržišta EU na njima bila jasno vidljiva oznaka zastave zemlje podrijetla, kao i točna i realna oznaka klase proizvoda, jasno bi se znalo što se i odakle kupuje. Bude li kupac i tada želio kupiti jabuku uz koju će jasno stajati da je poljska i 3. klase, a košta 2,99 kn/kg, cijela će priča biti potpuno legitimna. No tada će drugi trgovci s označenom hrvatskom jabukom 1. klase i većom cijenom biti ravnopravni na tržištu. Tek tada ćemo govoriti o ravnopravnoj konkurenciji i pozitivnoj selekciji roba i proizvođača.

povrće DZS: Cijene u poljoprivredi u drugom kvartalu na godišnjoj razini pale 1,6 posto

Kako navesti potrošače da kupuju domaće?

Lojalnost kupaca prema domaćem proizvodu, osim domoljublja i zdrave logike da pomaganjem domaćoj proizvodnji pomažeš i sebi, mora imati i komponentu visoke kvalitete i konkurentnosti. To je jedini pravi put.

Gdje vidite tvrtku u idućih pet godina?

Visoki prinosi, najviša moguća kvaliteta, izgradnja prepoznatljivog brenda u RH i otvaranje što većeg broja inozemnih tržišta. Našu jabuku želimo pozicionirati u najviši premium razred uz bok talijanskoj.

VIDEO Supernamirnice koje trebate imati u svom domu:

VISERA
EU FONDOVI
Inovacije: Radimo na razvoju robota koji će mnoge poštedjeti zamornog pretipkavanja podataka
  • Avatar kiselica
    kiselica:

    Cijena od 2,99 kn/kg je cijena po mjeri prosjecnog Hrvata, a 1 EUR po cijeni prosjecnog Nijemca. U Poljskoj cijena za kg je oko 2,5 kn/kg, a ponekad i niza. U Finskoj i Engleskoj ljudi kupuju jabuku na komade, a ... prikaži još! ne na kg. Ako mu se cijena ne svidja nek ide proizvoditi i prodavati u Njemacku.

  • mikrogrizzly:

    Uvijek ista priča - kad ne rodi, onda je kukulele, a kad rodi - onda "neće" kupovati njem. trg. lanci od naših seljaka. EU je jedinstveno ogromno tržište i nema RH nikakve ingerencije diktirati ovom ili onom trgovcu gdje će ... prikaži još! kupovati, a kad se poljskim farmerima isplati ne samo proizvoditi za domaće nego i izvoziti jabuke, krumpir itd. po cijeloj EU - zašto naši farmeri ne kopiraju poljski model i prenesu ga u naše okvire. Ne, oni samo zapomažu za time da država Hrvatska "gnječi" strane trg. lance da kupuju od njih - jest da je skuplje, ali je domaće. Pa nije to uloga države Hrvatske, da bude "kontrolni toranj" nad voćarskim trgovanjem. Ako je jabuka negdje vrlo jeftina, trgovina će kupiti tamo! Ako je skupa, neće!

  • IvoDivo:

    Sve je stvar ponude i potražnje. Sada bi mi trebali kupovati po njemačkim cijenama sa našim plaćama i plaćati nesposobnost, nerad naših proizvođača. Seljak u Njemačkoj radi dnevno najmanje 8 sati, sa dugom obiteljskom tradicijom i kapitalom, a naši bi ... prikaži još! posijali 20 jutara pšenice ili kukuruza i od toga dobro živjeli bez rada