Prije neki dan objavljeno je da se japanski menadžer u cilju opstanka tvrtke i očuvanja radnih mjesta odrekao svojih dviju plaća, a sljedeće umanjio za pola. Ovaj tjedan jedan je domaći menadžer smanjivanje plaća najavio kao nuždan potez, ali je pri rezanju plaća također pošao od sebe. Lijepo je čuti da i domaći menadžeri, koji, štoviše, imaju i vlastiti biznis, te su odgovornosti i obveze na njima, imaju dobre volje za takvim, pa makar simboličnim potezom.
Iako ga mnogi mogu protumačiti dobrim marketinškim potezom koji će smiriti zaposlenike, ipak, uzme li se u obzir da su takvi menadžeri rijetkost i da isti takvi godinama vrednuju svog radnika, ulažu u njega i nagrađuju ga, onda sadašnji potez ne može biti uzet s nevjericom. Uostalom, isti ti menadžeri ne odustaju od radnika ni u krizi. Jer gledaju dugoročno. I znaju da će ulaganja u njih i nagrađivanja, makar u skromnijim iznosima, biti potrebna jer će gospodarstvo opet stati na noge.
Sigurno je da bi više takvih poteza ohrabrilo i vratilo malo optimizma u ne baš, u zadnje vrijeme, lijepu sliku na tržištu rada.