Ukupna je štednja u hrvatskim bankama premašila 290 milijardi kuna, a čak trećina tog novca više – nije oročena. Više od 96 milijardi kuna je transakcijski novac, što znači da je “razbacan” po računima na kojima samo vegetira i klijenti ga mogu povući u bilo kojem trenutku.
Depozit kao sef
To uopće nije čudno s obzirom na to da su kamatne stope uistinu minorne: od 0,01 posto do jedva jedan posto za goleme iznose štednje i duže ročnosti, a veći postoci mogu se uloviti samo za dječju štednju čije je korištenje i posebno regulirano. S obzirom na inflaciju, koja će u ovoj godini biti nešto niža od jedan posto, a u sljedeće dvije između jedan i 1,5 posto, znači prilično iznad kamate na štednju, građani čuvajući novac u bankama ustvari – gube! A štednja na računu zapravo sve više dobiva funkciju sefa.
Štednja stanovništva iznosi nešto više od 200 milijardi kuna (202,5 milijarde na početku godine); u prošloj su godini hrvatski građani “sa strane” stavili čak 8,2 milijarde kuna, 2017. upola manje – 4,2 milijarde, 2016. svega 500 milijuna kuna. Banke im za osiguranje izvora svoje pasive isplaćuju sve manje kamata: prema podacima HNB-a o kamatnim troškovima za izvore sredstava kreditnih institucija, 2012. su za kamate na depozite izdvajale 2,54 milijarde kuna, lani samo 333 milijuna – 2,2 milijarde kuna manje. Koliko kamate rapidno padaju, izračunali smo usporedbom aktualnih oročenja s onima u 2005.
Na 2000 kuna štednje, oročene na dvije godine, prije 14 godina mogla se dobiti 231 kuna kamata, danas – 18 kuna. Razlika je 213 kuna. Oni dubljeg džepa, koji su 2005. oročavali iznose od 100.000 kuna, nakon dvije godine dobili bi 11.530 kuna kamata, danas 900 kuna. Razlika je – 10.630 kuna.
Izračun za 2005. izvukli smo iz priloga o štednji koji smo tada radili, i prema podacima HPB-a, današnji prema podacima o oročenju u Erste banci, no razlike između banaka uistinu su minorne: posrijedi može biti odstupanje od svega nekoliko kuna.
Zašto smo stavili dva ekstremno različita iznosa? Prema istraživanju koje je 2016. objavio HNB, hrvatski su štediše, kao i hrvatski građani, u priličnom socijalnom “biasu”: tek 20 posto najbogatijih drži više od 94 posto ukupne štednje građana. Na posljednjem obilježavanju Dana štednje, Hrvatska gospodarska komora objavila je podatak kako je prosječni stanovnik Hrvatske krajem 2017. imao oko 45.600 kuna depozita u kreditnim institucijama. No uprosječivanje je varljiva stvar: s jedne strane 260 tisuća blokiranih, s druge strane oko 2,6 milijuna kuna štediša... od kojih neki imaju stotine, drugi tisuće, a neki i milijune kuna.
“Slijeva” se i u osiguranja, fondove...
U lipnju su se ukupni depoziti kod poslovnih banaka, koji obuhvaćaju depozitni novac, štedne i oročene depozite, povećali za 2,2 mlrd kuna (0,8 posto), dok su u godinu dana narasli za čak 14,3 milijarde kuna (5,2 posto). Najveći dio odnosi se na rast raspoloživog novca na tekućim i žiroračunima, dok istodobno štedni i oročeni depoziti lagano padaju: za 66 milijuna kuna na mjesečnoj razini te 322 milijuna u godinu dana, na apsolutni iznos od 193,7 milijardi kuna, što je najniža razina od 2014. Više od 80 posto oročene štednje je u stranim valutama, mahom euru, i tu štednju najviše generira sektor stanovništva. Analitičari RBA, ali i ostalih banaka, u skladu s daljnjim prognozama rasta gospodarstva i raspoloživog dohotka, prognoziraju i nastavak rasta ukupnih depozita banaka. Poslije turističke sezone, on je skokovit.
Iz banaka svjedoče da im depoziti stanovništva rastu; u skladu s trendom, u PBZ-u kažu da se to ponajprije odnosi na transakcijske račune i štednju po viđenju. Raspon kamata kod njih je od 0,02 do 1,93 posto godišnje za kunske oročene depozite te od 0,02 do 0,03 posto godišnje za eure. Raspon kamata u HPB-u je od 0,10 posto do 0,45 posto za kune, u RBA od 0,02 posto do 0,2 posto za kune te 0,02 do 0,05 posto za eure. U Erste banci kamate su od 0,05 posto do jedan posto za štednju u kunama te od 0,05 posto do 0,50 posto za štednju u eurima, u OTP-u od 0,05 posto do 0,85 posto za kune te od 0,02 posto do 0,10 posto za eure.
Iako se na štednju odnosi otprilike 50 posto ukupne financijske imovine u Hrvatskoj, počelo je intenzivnije “slijevanje” u dobrovoljnu mirovinsku štednju, životna osiguranja, velikim dijelom, doduše, kao instrument osiguranja kredita, ponešto i u fondove, posebno obvezničke, stambenu štednju...
Porezna evazija, lopovluk, poticaji, korupcija, špekulacije, bespovratni krediti.. nije svima loše. Samo poštenjaci nemaju ništa u nepravednoj zemlji Hrvatskoj.