Je li med koji smo upravo kupili doista domaći ili nam opetovano podvaljuju mačka u vreći, konačno i na prvi pogled možemo doznati. Osim na tržnicama i na “kućnom pragu”, med domaćih pčelara uskoro će se naći i u nekim trgovačkim lancima u prepoznatljivim nacionalnim staklenkama u četiri veličine, a na njih pravo imaju samo pčelari upisani u Evidenciju pčelara i pčelinjaka koji med proizvode na vlastitom gospodarstvu i stavljaju ga tržište, a upisani su i u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava ili u Upisnik registriranih objekata u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla koje vodi Ministarstvo poljoprivrede.
Da je ideja o nacionalnoj staklenci kojom će se stati na kraj enormnom uvozu stranog meda, često i patvorenog te nepoznatog podrijetla dobra, govori i činjenica da je prva serija od oko 320.000 staklenki već planula i pčelari čekaju novu isporuku za punjenje.
Nacionalna staklenka
Maksimalan broj staklenki po pčelaru utvrđuje Hrvatski pčelarski savez (HPS) na temelju godišnje proizvodnje meda po košnici, a u slučaju da se otkrije da je to neki pčelar zlorabio, objavit će mu se identitet i zabraniti kupnja i uporaba njegova meda na dvije godine, doznajemo u resornom ministarstvu. Med mora biti propisno deklariran, označen naljepnicom proizvođača s obveznom naznakom “zemlja podrijetla Hrvatska“, a svaka nacionalna staklenka znakom “Med hrvatskih pčelinjaka“ te jedinstvenim brojem putem kojeg će potrošači moći provjeriti podrijetlo meda. Hrvatska danas ima oko 8000 pčelara s 450.000 pčelinjih zajednica koji godišnje proizvedu oko 9000 tona meda.
Željko Vrbos, predsjednik Hrvatskog pčelarskog saveza, kaže kako je domaći med puno kvalitetniji od uvoznog, a kako proizvodimo dovoljno domaćeg meda, ne bismo trebali uvesti ni dekagrama. No svejedno je lani u 11 mjeseci u Hrvatsku uvezena rekordna količina meda, čak 1883 tone, a do kraja godine vjerojatno i više od 2000 tona, objašnjava.
Razlog tomu je što se sve do početka ove godine u Hrvatskoj smio prodavati med na čijoj je deklaraciji bilo dovoljno istaknuti kako je podrijetlom iz EU ili izvan EU – i inspekcija nije ništa pitala. Takav med, bez obzira na to što je za dobavljače jeftin i predstavlja nelojalnu konkurenciju domaćem medu, nije u konačnici jeftiniji i za potrošače jer uopće ne znaju što konzumiraju, objašnjava Vrbos. Stoga se od ove godine napokon na deklaracijama mora navesti točno podrijetlo meda, odnosno država iz koje se uvozi. Ali to ne vrijedi i za uvozni med iz lanjske godine. On se i dalje smije prodavati pod zbunjujućom etiketom – pa su neki trgovci i pčelarske tvrtke nagomilali zalihe u vrijednosti višoj od 3,5 milijuna eura samo do kraja listopada lanjske godine. Uvozni med ima nisku nabavnu cijenu, od oko 2 eura/kg, ali se u trgovačkim lancima prodaje po znatno višim cijenama. Domaći izvoz od 400-500 tona godišnje ide pak po cijeni od oko 4,5 eura/kg, čemu u prilog govore i brojke od 363 tone za više od 1,5 milijuna eura u 10 mjeseci 2018.
– Prosječna potrošnja meda po stanovniku u Hrvatskoj je dva kilograma, a 8 tisuća pčelara s 450 tisuća pčelinjih zajednica godišnje proizvede više od 9 tisuća tona meda – kazao je nedavno ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić. Najnovija istraživanja u EU govore kako je na europskom tržištu trećina meda krivotvorena. Od 2237 uzoraka iz 28 zemalja pokazalo se da je čak 29% meda sumnjivog podrijetla, ne odgovara geografskom podrijetlu, pun je dodanih šećera, pogrešno je deklarirano biljno podrijetlo..., što znači da hrvatski proizvođači meda s malo organiziranijim tržišnim i marketinškim nastupom imaju veliku šansu da se nametnu. Tim više što naš med nastaje na površinama od kojih je u RH 50% zaštićeno i ekološki netaknuto.
Još su u staroj Grčkoj u vrijeme Olimpijade sportaši jeli med i sušene smokve kako bi postigli što bolje rezultate te se med i danas preporučuje sportašima radi energije i stimulacije srca, kod umora i iscrpljenosti. Danas zapravo više nitko ne dvoji o njegovoj kvaliteti i ljekovitosti, antimikrobnim i antioksidativnim svojstvima koji ga čine nezaobilaznim dijelom zdrave prehrane, ali i sredstvom njege i uljepšavanja lica i tijela... Tamni med, primjerice od heljde i kadulje, sadrži veće količine antioksidanata od ostalih vrsta meda. Med pomaže kod ublažavanja simptoma gripe i prehlade, kod upaljenog grla, poboljšava apsorpciju lijekova, čisti organizam od štetnih tvari, pomaže u liječenju gastritisa, čira na želucu, crijevnih infekcija, kroničnih bronhitisa, gubljenja apetita... No kojom ga god prigodom konzumirali, valja znati da se ne dodaje u prevruće napitke jer time gubi ljekovita svojstva.
Potrošiti u dvije godine
Njegovo je čuvanje pak jednostavno. Proizvođači će reći kako ga je najbolje potrošiti u roku od dvije godine od datuma pakiranja, a čuva se na hladnom mjestu, dalje od izravnog svjetla i u čvrsto zatvorenoj staklenki. No trajnost mu je zapravo neograničena zbog velike koncentracije šećera, a primjena široka. Izvrsno se ljubi i s pahuljicama ili jogurtom za doručak, voćem, sirevima, slatkim ili slanim jelima, kao dodatak preljevima za salatu, marinadama za šunku, piletinu, patku ili janjetinu, umacima... Slavonski med koji proizvode medonosne autohtone sive pčele – med u saću, med sa saćem ili dijelovima saća i vrcani, od bagrema, lipe, uljane repice, suncokreta, kestena, cvjetni te medun hrasta sladuna – zaštićen je na razini EU, a u postupku zaštite na nacionalnoj razini su istarski med, zagorski bagremov med te goranski medun.
VIDEO Kako se jednostavno riješiti zadaha od češnjaka?
Kao i Istarsko maslinovo ulje iz ravnih kotara