Njegovi su roditelji najprije u staji imali samo jednu kravicu, a upornošću i predanim radom postigli su to da postanu najveći kooperant Vindije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Tu je upornost i marljivost naslijedio od njih, a pomažući im zavolio je rad na zemlji, baš kao i trojica njegove braće.
Četvrta generacija poljoprivrednika
Obitelj Borović iz Svetog Jurja u Trnju u Međimurju poznata je po dugogodišnjoj poljoprivrednoj proizvodnji. Sadašnji vlasnik obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, 30-godišnji Ivan, četvrta je generacija poljoprivrednika u obitelji. Stočarstvo je zamijenio voćarstvom pa u ekološkom uzgoju ima 19,5 hektara lijeske i želi postati najveći ekološki uzgajivač lješnjaka u Hrvatskoj. No stočarstva se nije potpuno odrekao jer, podučio nas je, ekološke poljoprivrede nema bez stajskoga gnoja.
Stoga u Donjem Pustakovcu – na imanju koje je nekoć bilo u vlasništvu četiriju obitelji, a sada je samo Borovićevo – ima nekoliko krava pasmine holstein, no više ih ne drže radi mlijeka već radi mesa, kao i svinje i kokoši. Uskoro će im se “pridružiti” i ovce pasmine romanovski – najplodnije na svijetu – koje u jednome janjenju imaju dva-tri mlada, janje se dvaput godišnje, a nazivaju ih i carskim ovcama. Te će ovce na Ivanovu OPG-u biti “kosilice”, odnosno past će travu između redova lijeske, grickati mladice, gnojiti i janjiti se.
Zbog njih će nasad ograditi električnim pastirom. Prvih deset romanovskih stiže za koji dan, a bit će ih sveukupno deset po hektaru.
Samoodrživo gospodarstvo bilo je Ivanova vizija i sada je provodi u djelo. YouToube služi mu kao izvrstan izvor informacija o tomu što se sve i čime može raditi u poljoprivredi pa je tako na njemu pronašao kako na američkom kontinentu izgleda simbioza ovce i lijeske. U poslu koji mu je sada životni poziv, Ivan ne vidi zapreke već kaže da sve eventualne teškoće doživljava kao izazove pa traži i pronalazi načine kako će ih premostiti. Također, Ivan je uz studij prava upisao izvanredno poljoprivredni studij na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima.
Otvorio je vlastiti i preuzeo OPG svojih roditelja pa se uspješno nosi sa svime, o odlasku iz Hrvatske ne pomišlja, baš kao ni njegova braća Bruno, Goran i Mateo. Djedu Jurju, 78-godišnjaku koji i danas na gospodarstvu pomogne koliko može, zbog toga je srce puno, kao i roditeljima te četvorice mladića, Štefaniji i Željku, koji su prije dvanaest godina “prelomili” odlučivši se na zaokret u poljoprivrednoj proizvodnji. Nakon pomnog proučavanja, odlučili su se na uzgoj lijeske, u to vrijeme nove kulture u njihovu kraju, zbog čega su mnogi njihovu investiciju na prvih deset hektara smatrali promašenom.
– Bilo je svakakvih komentara – potvrđuje Ivan.
No Borovići se nisu dali, između lijeske sijali su lucernu, za prehranu goveda, i čekali da sedam-osam godina nakon sadnje lješnjak dođe u rod. A onda su nastali problemi jer nisu imali siguran otkup. Odlučili su kupce pronaći na sajmovima poljoprivrednih proizvoda, na kojima su kupci uvelike hvalili njihov lješnjak.
Imaju proizvoda na policama dm-a
Shvativši da imaju kvalitetan proizvod, prijavili su se na natječaj “...jer najbolje dolazi iz prirode“ koji je 2014. objavio dm-drogerie markt i na koji su se mogli prijaviti isključivo hrvatski ekološki proizvođači. Što reći nego da su u konačnici odabrani među one čiji se proizvodi nalaze na policama svih prodavaonica dm-a... Ivanovi lješnjaci tamo se prodaju u pakiranju od 200 grama. Ove godine Borović očekuje da će urod biti veći no što su potrebe dm-a i stoga će viškove plasirati na tržište u Njemačkoj.
– Naš je lješnjak tako kvalitetan jer ga čuvamo u ljusci, u kojoj može stajati dvije-tri godine, a čistimo ga po narudžbi tako da do kupaca uvijek dolazi svjež – otkriva Ivan.
Osiguran otkup lješnjaka bio je temelj za investiranje u modernizaciju proizvodnog procesa. U vrijeme kad su mnogi bili skeptični prema fondovima EU, smatrajući proces odveć kompliciranim, Ivan je shvatio da je novac iz tih fondova – prilika. Sjeo je i napisao poslovni plan, prikupio dokumentaciju pa prijavio projekt. I prošao. Pedeset tisuća eura, koliko je bespovratno dobio, uložio je u kupnju specijaliziranoga voćarskog traktora, priključnih strojeva za košnju trave i obradu zemlje.
Ivan Borović jedan je od pobjednika društveno odgovornog projekta Poslovnog dnevnika i Večernjeg lista – Hrvatska pamet Hrvatskoj (HPH) – kojim se nagrađuje izvrsnost hrvatskih studenata i potiče ih se na uključivanje u sustav nacionalne ekonomije.
– Pobijedivši na natječaju, shvatio sam da zaista imam dobru poslovnu ideju koju samo treba ostvariti – kaže.
Da bi se cjelokupni proces proizvodnje lješnjaka automatizirao, prijavio se za mali zajam za ruralni razvoj, s kamatom od jedan posto, koji poljoprivrednicima nudi agencija HAMAG BICRO. Taj je novac uložen u berač lješnjaka kojim su Borovići smanjili troškove berbe za 80% te opremu za obradu lješnjaka kojom su ubrzali procese pranja, sušenja i skladištenja lješnjaka. Uloženo je i u kupnju sadnica lijeske i u tijeku je sadnja novoga voćnjaka pa će Borović ukupno posjedovati 25 hektara lijeske u ekološkoj proizvodnji. Novi će nasadi imati sustav navodnjavanja kap po kap da bi lijeska što prije došla u rod. Do kraja ove godine ili najkasnije u proljeće sljedeće godine na imanju u Donjem Pustakovcu bit će sagrađeno skladište u kojemu će biti proizvodni pogon za obradu i čišćenje lješnjaka, nakon kojih slijede ručna selekcija i pakiranje.
– Put od sadnje prvoga voćnjaka do danas bio je pun izazova. Mogli smo nebrojeno puta odustati, ali naša želja za uspjehom bila je jača od svega. Nadam se da će naša priča poslužiti kao motivacija i drugim poljoprivrednim proizvođačima jer smo dokazali da se može uspjeti i u Hrvatskoj – poručuje Ivan Borović, ne krijući da bez svesrdne podrške obitelji ne bi uspio.
uzima 20.000€ godisnje od poticaja...sadio bi on k da da ne dobija poticaje...sve te poticaje treba ukinuti