Ponikao je na gradskom asfaltu, u Sesvetama, u obitelji pravnice i strojarskoga tehničara. Bavio se plivanjem, bio uspješan vaterpolist. Ona je odrastala u Dugom Selu. Njegov je doticaj s poljoprivredom bio samo kada je još kao dječak odlazio k očevim roditeljima u Kašinu ili majčinima u Adamovec. Ona s poljoprivredom nije imala baš nikakve veze. Naposljetku je on završio Agronomski fakultet, smjer stočarstvo, a ona ekonomiju. Danas su supružnici Maja i Kristijan Pandek roditelji osnovnoškolaca Bele i Marka i uspješni poljoprivrednici.
Potrošaći će ih pratiti na webu
Imaju oko milijun eura vrijednu farmu na kojoj je 135 muznih krava simentalki te još stotinjak grla podmlatka za čiju prehranu obrađuju 94 hektara zemlje koju su dobili u tridesetpetogodišnju koncesiju od države. Do kraja godine trebalo bi biti završeno oko dva milijuna eura vrijedno proširenje farme i njezina digitalizacija pa će, naprimjer, potrošači putem web-kamera moći pratiti kako teče proizvodnja svake litre mlijeka na ovome poljoprivrednom gospodarstvu sa sjedištem u Sesvetama i farmom smještenom u trokutu Zagreba, Dugog Sela i općine Rugvica.
Dnevno Pandekovi proizvedu oko 3000 litara mlijeka pa svaki drugi dan nakon 23 sata u njihovo dvorište ulazi Dukatova cisterna i odvozi više od 5000 litara. Ostatak od ukupne proizvodnje u ta dva dana potroši se na dojenje teladi te na svakodnevno punjenje svježim sirovim mlijekom dvaju mljekomata ovoga gospodarstva, u Sesvetama i Velikoj Gorici. Kad se sve zbroji, ispada da Pandekovi godišnje proizvedu onoliko mlijeka koliko se u Zagrebu potroši u danu – oko milijun litara. Od Dukata po litri dobiju oko 2,70 kuna (s PDV-om), a na mljekomatu litra stoji šest kuna. Mlijeko s ove suvremene farme među najkvalitetnijima je u državi.
– Kao mali dosta sam vremena provodio kod djedova i baka na selu i među njihovom stokom zavolio ovaj poziv pa mi je bilo logično što ću nakon srednje upisati. Roditelji su sprva bili iznenađeni odlukom, misli su da ću zbog sportskih afiniteta ići na kineziološki fakultet. No imao sam sve vrijeme veliku potporu oca i pokojne majke. Stali su uz mene i pomogli mi da ostvarim dječački san. Mnogi mi nisu davali velike šanse za opstanak pa sam sretan što sam pokazao da mogu i što danas ponosno mogu reći da sam uspio. Ovo je posao koji volim i živim. Veselim se što sam u ovim teškim i izazovnim vremenima, pogotovo za poljoprivrednike i mljekarstvo koje prolazi stalnu agoniju, sa suprugom koja vodi ovo moje gospodarstvo još uvijek aktivan proizvođač mlijeka. Nadam se da će tako i ostati – govori nam 43-godišnji Kristijan Pandek dok ulazimo u farmu u kojoj je Lazo taman bio hranio krave nakon što je prošla prijepodnevna mužnja.
Krave se muzu dvaput dnevno, u 6 i 18 sati. Mužnja traje oko tri sata, obavlja se strojno i po dvanaest krava odjednom dođe na red. Štalski je prosjek 24,5 litara mlijeka dnevno po kravi. Junice su odvojene, telad je u svojim boksovima. Lazo je jedan od osmero zaposlenika koliko ih, s vlasnicima, zapošljava poljoprivredno gospodarstvo PA- VITA. Proljetos je iz Gevgelije u Sjevernoj Makedoniji došao sa suprugom raditi na ovoj farmi gdje su im Pandekovi osigurali i stan.
– Dobro je, kako ne. U Makedoniji su plaće 150, 200 eura. Ovdje je puno bolje – kaže istresajući tačke s hranom u dijelu farme gdje su muzne krave i telad čiji će muški primjerci za dvadesetak dana biti prodani, dok će ženke ostati za pomladak.
Staja narasla na vlastitoj genetici
– Naša je povijest u stočarstvu započela u veljači 2011., kada smo na netom sagrađenu farmu uselili prve 93 junice uvezene iz Bavarske. Godinu poslije uvezli smo ih još 30. Otada niti smo kupovali stoku na tržištu niti to namjeravamo. Svoju budućnost vidimo isključivo u vlastitoj genetici i radu. Provodimo osjemenjivanja s elitnim simentalskim bikovima iz Njemačke i Austrije te pazimo da u konačnici to naše žensko tele bude za nijansu boje od svoje majke – kaže Kristijan čiji radni dan započinje ustajanjem u pet, a nijedan posao na gospodarstvu nije mu stran.
– Mogao sam biti gospodin u nekom uredu, ali sam odabrao ovo. Supruga mi je velik oslonac, brine se o natječajima, knjigovodstvu, izvještajima... Korisnici smo sredstava iz fondova EU, prošli smo i na projektima gradskog ureda za poljoprivredu, što nam je u početku značilo opstanak. Po dovršetku digitalizacije farme namjeravamo u svojoj kući u Sesvetama napraviti minisiranu za preradu oko 300 litara mlijeka dnevno pa da kupcima u mljekomatima možemo ponuditi i svoje vrhnje, sir i jogurt. Prije svih investicija razgovarali smo s otkupljivačem i predstavili mu svaki svoj plan, a on nas je podupro i kazao da mu treba svaka proizvedena litra mlijeka, pa tako i našega. Nakon odluke Megglea o odlasku iz Hrvatske mislim da je najveći strah svakoga mljekara da mu danas-sutra netko kaže da više ne treba njegovo mlijeko. Volio bih kad bi Ministarstvo poljoprivrede prepoznalo ovakva gospodarstva kao što je naše pa da uđemo u neki oblik otkupa. Ako nemamo sigurnost osnovnoga resursa, teško ćemo zadržati djecu da ostanu raditi na selu – govori Kristijan Pandek izlazeći iz farme čijom je gradnjom ostvario svoj dječački san.
Odlazio sam kod njih nekoliko puta i svaki put su u mandurama i rade. Vlasnici pogotovo, ne znam što ih čeka dalje ali su vrijedni pa ih je lijepo vidjeti da ipak uživaju u poslu.