Tvrtka Kova iz Mraclina u Velikoj Gorici jedan je od domaćih lidera u proizvodnji čeličnih konstrukcija za automobilsku industriju, kioska i stambenih kontejnera za javnu upravu, javna poduzeća i privatne firme.
Vodi je Vjekoslav Kovačić, ex dinamovac, a počela je prije 38 godina kao obrtna djelatnost, a danas – sa 150 zaposlenih, u proizvodnom pogonu od 5000 četvornih metara, svoje proizvode rasprostrla Hrvatskom.
Hrvatska gospodarska komora prošle je godine uručila Kovi plaketu Zlatna kuna za uspješno poslovanje u 2018. godini u konkurenciji malih trgovačkih poduzeća u Zagrebačkoj županiji.
Vlasnik i direktor Vjekoslav Kovačić prije 45 godina, nakon završene tehničke srednje škole i u vrijeme kada su daljnja školovanja bila moguća jedino u vojsci, upisao je prvu generaciju Više zrakoplovne škole. U to isto vrijeme istaknuo se kao prvotimac među Dinamovim juniorima, potom u seniorima Zagreba i sisačkog Metalca, a priznao je i da je razmišljao o profesionalnoj nogometnoj karijeri.
- Početkom 80-ih sam se oženio, rodilo se prvo dvoje od četvero djece i shvatio sam tada da svojoj obitelji trebam osigurati kvalitetan životni standard. Razmišljao sam o bavljenju privatnim biznisom gdje bih sam bio odgovoran za razvoj, rast i učinke. Godine 1983. osnovao sam obrt pod nazivom Kova, bavio se metalnom galanterijom i bio jedini zaposleni. Tada je kapitala bilo malo, oko 20.000 njemačkih maraka, taman da u Njemačkoj nabavim rabljene strojeve potrebne za tehnološke procese. Počeo sam skromno i nisam očekivao današnji uspjeh; cilj je, ponavljam, bio osigurati obitelji kvalitetan život. No, kako sam igrajući nogomet puno putovao i vidio kako ljudi žive, otvorile su mi se nove perspektive, a s njima i nove ambicije - rekao je Kovačić za Poslovni dnevnik.
- Prvi put sam uočio priliku stambenih kontejnera koji i danas imaju značajan potencijal, s čak pet posto prometa, jer ih ljudi ne koriste više samo za izgradnju vikendica - ispričao je Kovačić koji je jednom od prvih klijenata radio elemente spuštenih stropova.
Početkom 90-ih odlučio je proširiti vidike kroz česta putovanja i posjete različitim sajmovima na zapadnom tržištu. Tada je u tvrtki radilo 30-ak ljudi i otvoreni su novi pogoni, što je zahtijevalo više posla i cjelodnevnog angažmana. S godinama su povećavali obujam proizvodnje i tržišnog udjela probivši se i na strano tržište, za koje su intenzivnije počeli proizvoditi početkom 2000-ih, u vrijeme dok Hrvatska još nije bila dijelom Europske unije.
A probivanjem na strano tržište postali su još ozbiljnija trvtka, a zauzeli su se oko uvođenja novih tehnologija i školovanja ljudi, poštivanja europskih normi – od zaštite okoliša, normi za zavarivanje, zaštite na radu.
Čak ni u doba krize 2008. godine, trvtka nije poslovala s minusom.
U posao se prije desetak godina uključio i njegov sin Marko, a potom i kći koja radi u prodaji, te najmlađi sin koji radi u odjelu nabave, a tvrtka je tako sa samo 50-ak radnika prešla na njih 150.
- Nije uspjeh i rast došao preko noći, bilo je potrebno puno raditi, a mislim da je tome u prilog išla i moja umjerenost. Želio sam raditi, ulagati u nove strojeve, školovati ljude. Danas ima previše onih koji misle da rezultati dolaze preko noći. Skromnost i radišnost, osnova svakog uspjeha, kao da su se kod nas negdje pogubili - kaže Kovačić, s iskustvom od gotovo četiri desetljeća.
Tvrtka je svoje proizvode rasprostrla na širokom području od Paga, Grubišnog polja, Samobora, Dugog Sela, Medulina, Zaprešića, Đurđevca, Velike Gorice i Zagreba. Primjerice, mnogim je Zagrepčanima poznato dječje igralište kod Arena Centra i drugim lokacijama po gradu, a dio se iz navedenog programa izvozi u BiH i Srbiju.
- Siguran posao i dobra plaća je ono što svaki poslodavac treba ponuditi radniku koji to zaslužuje. U našoj tvrtki nudimo takve uvjete da potrebe za odlaskom u Irsku ili Njemačku među zaposlenicima naprosto nema. Oni to sve, naravno, moraju zaslužiti svojim radom, trudom i poslovnom kulturom. Ako želite uspjeti, morate ulagati u ljude, njihovu obuku, ali i novu tehnologiju, kako biste im pokazali da je sve to uvjet produktivnosti i da će to na koncu rezultirati ozbiljnim osobnim dohotkom. Primjerice, kod nas bravari imaju 7000-8000 kuna neto uz plaćeni prijevoz i topli obrok, a s prekovremenim satima plaća raste, i to do 10.000 kuna. S takvim uvjetima nije problem naći, ali ni zadržati ljude - objašnjava direktor Kovačić koji u ovoj godini želi i očekuje rast, razvoj kadrova i tehnologije, te – još zadovoljnih radnika.
Naravno da odlazak u Njemačku ima neke prednosti, pogotovo za mlade ljude koji su željni da dođu do "kapitala" (veće plaće)...Ipak Hrvatska je puno bolja (jeftinija) za doći do imovine... Stan-novogradnja od 80m2 u Muenchenu košta prosječno 600 000€...Puno je bolje dočekati starost sa većom imovinom, nego s nešto većom mirovinom...